Sabor Republike Hrvatske, kako se tada nazivao, tom je povijesnom odlukom utvrdio da Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije koja više, kao takva, ne postoji.

Navedeno je i da Hrvatska, na temelju načela uzajamnosti, priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, te da je spremna s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose.

U odluci stoji i da je Hrvatska, kao suverena i samostalna država koja jamči i osigurava temeljna prava čovjeka i nacionalnih manjina, pripravna ulaziti u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama, kao i da će nastaviti postupak utvrđivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ te na bivšu federaciju.

Odluka je donesena tri mjeseca nakon "Brijunske deklaracije" kojom se Hrvatska obvezala na tromjesečnu odgodu samostalnosti i suverenosti, na zahtjev Europske zajednice koja je zahtijevala da se tzv. jugoslavenska kriza pokuša riješiti mirnim putem.

Taj je međunarodni moratorij istekao dan prije donošenja odluke, 7. listopada 1991., na dan kada je bivša JNA iz zrakoplova raketirala Banske dvore s namjerom likvidacije prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te članova tadašnje vlade i parlamenta.

U napadu je poginula jedna osoba, a četiri su lakše ozlijeđene, a zbog te je agresije Sabor spomenutu Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ donio na sjednici u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici.