- Rođen sam u središtu Zagreba. Prvih 30 godina sam živio blizu Palmotićeve. Nakon toga me život odveo blizu Crkve svetog Franje na Kaptol. Dogodilo se jedno jutro da su se oba sveta mjesta koja su mi odredila život, i prema kojima imam zahvalnost, da su se urušila. U srcu su mi, ali su mi nedostupna. Zahvalnost me upućuje da kažem jednu stvar: sakramentalni život nam je uskraćen, ali nijedna misa nije prošla svršeno, već živi u nama, upućuje nas da žarimo, da budemo Božji ljudi - kazao je Lice, koji se jučer telefonski uključio u emisiju izdvojeno.

Nadodao je kako se osjeća blizu onima koji i inače nisu u mogućnosti živjeti sakramentalnim životom, sa starima i bolesnima

- Rođen sam da se posvetim sa svojom obitelji. Ne znam hoću li ikad više moći stajati na tim mjestima. No bol ovoga vremena ima i svoju lijepu stranu, i tu dobrotu trebamo razvijati i čuvati i znati ju nositi u svakom svome danu. Svi smo pozvani da živimo novo vrijeme, da idemo s Isusom prema Emausu. To je naše sutra, koje počinje u raspadnom današnjem danu - objasnio je Stjepan.