Iako naši više nisu na Europskom nogometnom prvenstvu, Laudatov Slavko Nedić piše o nogometu kroz glazbenu prizmu, u svojoj kolumni SlaNe note.

Nogomet i glazba imaju puno toga zajedničkog, a možda najviše zajedničku publiku, jer i glazba i nogomet ubrajaju se u danas možda najposjećenija masmedijska događanja. Tako velike utakmice kao i veliki koncerti broje posjetitelje u više desetaka tisuća uglavnom vatrenih posjetitelja.

Druga zajednička točka im je velik broj stručnjaka. Naime, i u glazbi kao i u nogometu svi sve znaju. Ne postoji osoba, strastveni navijač nekog kluba ili reprezentacije, koji nije u stanju sastaviti daleko bolju momčad od one koju je na teren upravo izveo trener. Isto je i s glazbom. Svi znamo kako treba zvučati dobra pjesma ili veliki hit. Ipak, kao u i nogometu, hitova je premalo a priče svaki put puno.

Spoj glazbe i nogometa isprepliće se i kod samih aktera jedne i druge scene. Pozamašan je broj nogometaša koji su se okušali u glazbenim vodama, a Nedić podsjeća da je i naš izbornik Slaven Bilić pred prošlo  Europsko prvenstvo 2008. godine, zajedno sa svojim rock bandom Rawbau, snimio pjesmu „Vatreno ludilo“ koja se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.

S obzirom da uglavnom dijele istu publiku, nogometaši vrlo često koriste glazbu u promocijske ili motivacijske svrhe. Stoga ne samo da svaki klub ima svoju navijačku himnu nego i svako značajnije nogometno događanje ima svoju himnu.

Bez obzira na rezultat na travnatom terenu, Nedić naglašava kako je ipak puno važniji onaj na životnom. Stoga je za kraj ostavio jednu prigodnu duhovno nogometnu pjesmu „Utakmica ljubavi“ koja je posvećena nama koji život gledamo kroz loptu.

Više pročitajte u kolumni.

Izvor: Laudato