U Zadru spašeni životi djece veličine jednog razreda

"Divno je susresti djecu koja su 'trebala' biti abortirana", kaže Marija Špoljarić, aktivistica za život, socijalna radnica u Općoj bolnici Zadar i dvadeset godina volonterka zadarske udruge 'Pro vita' koja promiče pravo na život od začeća. U zauzimanju za rođenje svakog začetog djeteta pomažu ih Caritas Zadarske nadbiskupije i zadarska župa Srca Isusova.

bebe3.jpg
Objavljeno:
 
25.07.2012 00:00

"Divno je susresti djecu koja su ''trebala'' biti abortirana", kaže Marija Špoljarić, aktivistica za život, socijalna radnica u Općoj bolnici Zadar i dvadeset godina volonterka zadarske udruge 'Pro vita' koja promiče pravo na život od začeća. U zauzimanju za rođenje svakog začetog djeteta pomažu ih Caritas Zadarske nadbiskupije i zadarska župa Srca Isusova.

Kako prenosi Glas koncila, godišnje se njihovim djelovanjem u Zadru spase životi djece veličine jednog razreda. Učiteljice kažu da je svake godine jedan razred manje, no 'Pro vita' nadoknađuje gubitak spašavajući jedan razred više.

"Vrlo je vrijedno da su žene u situaciji kad trebaju donijeti odluku - zadržati dijete ili ne - spoznale što je vrijednije. U toj dilemi na početku trudnoće pred velikim su izazovom, kad razmišljaju hoće li se odlučiti za život. Prisutne su drame, suze, kako će biti u budućnosti, kako će se obitelj prehraniti. Ohrabrujem trudnice da se ne boje zadržati trudnoću, podržavam ih, savjetujem, pružamo psihološku i materijalnu pomoć. Činimo to rado i u volonterskom duhu", kaže Špoljarić, prepuna konkretnih iskustava milosnih trenutaka u kojima su se žene odlučile za život.

"I zato su onda sretne. U susretima nam pokazuju djecu. Bogu sam zahvalna što mi je dao milost da mogu raditi u zaštiti života. Zahvalnost dugujem i ginekolozima u Općoj bolnici Zadar i privatnim ordinacijama - svima njima koji žele svjedočiti da je život najvrijedniji - jer svakoj trudnici pružaju još jednu priliku da se ona odluči, da donese pravu odluku. Sav taj rad ne bi se održao bez mnogo žrtve, odricanja i zalaganja za život. Svim majkama kažem: Vidjela sam mnogo, mnogo suza radi izgubljenog djeteta, neizrecive boli, očaja, jada - ali i još više radosti zbog rođenog djeteta", svjedoči Špoljarić.

U tekstu svoja iskustva iznose žene koje su donijele odluku da zadrže začeti život i ne pobace.

"Djeca rođena zahvaljujući potpori udruge 'Pro vita' jesu ljepota našeg grada. Na Kalelargi sam srela oca koji je ponosno vodio svog sina. Kad smo se pozdravili, podignuo ga je i rekao: 'Vidiš ti mali! Da ti nije bilo ove tete, ne bi se rodio'", zaključuje Špoljarić.

Izvor: GK

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: