Izjavu prenosimo u cjelosti:

Iako se slažemo s brigom da se zaštite žene i obitelj kao žrtve nasilja, i u tome smislu
podupiremo takvu intenciju Istanbulske konvencije, ipak, s obzirom na to da bi ratificiranje
Istanbulske konvencije – uključujući i elemente rodne ideologije u njoj – snagom međunarodnoga
pravnoga dokumenta nametnulo i uvođenje rodne ideologije u obrazovne sadržaje u Hrvatskoj –
osobito ako se uvedu međupredmetni sadržaji kako ih prijedlog kurikulne reforme predviđa –
Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU na sjednici održanoj 11. prosinca 2017., potaknuto i kontroverzama u javnosti, raspravljalo je o implikacijama mogućega ratificiranja Konvencije u Republici Hrvatskoj te je o tome odlučilo poslati ovu izjavu Predsjednici Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora i saborskim zastupnicima, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti.

Istanbulska je konvencija međunarodni pravni ugovor koji obvezuje države koje ga prihvate da
ga i primjenjuju u cjelokupnoj državnoj regulativi pa i u odgojno-obrazovnome sustavu. Glavni je cilj toga dokumenta zaštita žena i obitelji od nasilja, što nikome dobronamjernome ne može biti sporno. No, isto je tako razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji, što za odgojnoobrazovni sustav Republike Hrvatske smatramo neprihvatljivim jer u nj ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne.

Hrvatski se odgojno-obrazovni sustav temelji na hrvatskoj i srednjoeuropskoj obrazovnoj
tradiciji, čime se čuva identitet hrvatskoga naroda, zemlje i kulture, te na prihvaćanju i primjeni
znanstveno potvrđenih dosega znanosti. Ističemo važnost kontinuiranoga kritičkoga promišljanja i prihvaćanja novih spoznaja koje ulaze u sadržaje obrazovanja, a koji trebaju biti prihvatljivi za svih pola milijuna djece i mladih u obrazovnome sustavu te njihove roditelje koji imaju prirodno pravo odgajati djecu u vlastitom svjetonazoru. Istanbulskom konvencijom djeci i mladima nametnuo bi se "rodno neutralan“ odgoj, što je posve neprihvatljivo s gledišta slobode odgoja jer pojam roda u Istanbulskoj konvenciji definira se isključivo „ponašanjima, aktivnostima, ulogama“, a izostavlja se spol kao prirodna konstanta i ontološka datost.

Nasilje se definira isključivo "rodno uvjetovanim“ s implikacijom da je isključivo muškarac nasilnik, a žena žrtva. Svaki odgojno-obrazovni djelatnik zna iz svakodnevnoga iskustva da to nije tako pa je očito da se u Istanbulskoj konvenciji žele plasirati znanstveno nedokazane teze o rodnom i spolnom ustroju čovjeka. Ukazujemo da školska izobrazba o pozicijama žena i muškaraca u društvu ne smije biti usmjerena na negiranje muško-ženskih spolnih i svih drugih posljedičnih razlika jer su one biološki, evolucijski, anatomski i funkcionalno zadane. Također, cilj izobrazbe ne smije biti ni nametanje shvaćanja da između muškaraca i žena nema svih onih razlika koje proistječu iz njihove biološke i evolucijske različitosti, a što je sadržano u rodnoj ideologiji u ideji da dijete samo bira svoj rod.

Suprotno tome, cilj izobrazbe mora biti osvješćivanje djece i mladih o razlikama muškaraca i žena i o nužnosti da te razlike ne smiju služiti kao osnova za društvenu diskriminaciju. To se ne može postići nasilnim negiranjem i tabuiziranjem razlika, nego osvješćivanjem vrijednosti ljudske osobe, kako ženske, tako i muške. Ravnopravnost spolova ne smije se tražiti u negiranju prirode, nego u iskrenom, objektivnom i poštenom odnosu prema njoj. Rodna ideologija stoga predstavlja opasnost i za zdrav i prirodan razvitak djece i mladih zbog nesagledivih posljedica koje mogu proizići iz njezine implementacije u školske kurikule.

Pluralno društvo, kakvo Hrvatska gradi, ne bi preko Hrvatskoga sabora smjelo prihvaćati
kontroverzne međunarodne dokumente bez temeljite javne rasprave i suglasja svih relevantnih
stručnjaka i društvenih skupina. A rodna ideologija u podtekstu Istanbulske konvencije nije dovoljno kritički javno analizirana te su njezine moguće posljedice široj javnosti, a posebno roditeljima i učiteljima, nedovoljno poznate. Stoga postavljamo pitanje: Tko želi zaobići roditelje i njihovo pravo na (izbor) odgoj(a) svoga djeteta?

Upozoravamo i na jezični aspekt pojma "žena“, koji se u Istanbulskoj konvenciji definira na
sljedeći način: "žene uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina“. No, kako se pojam roda u
Istanbulskoj konvenciji definira isključivo „ponašanjima, aktivnostima, ulogama“, upozoravamo na
nedosljednost ako se ne izostave elementi rodne ideologije iz teksta koji Republika Hrvatska može prihvatiti. U tome bi slučaju, naime, pojam „žena“ trebalo definirati ovako: „Naziv žena u ovoj Konvenciji uključuje osobu bilo kojega spola koja je preuzela ponašanja, aktivnosti i uloge žene u obitelji i društvu.“ Nama se čini očitim da takva definicija nije prihvatljiva.

Ako se, naprotiv, izostave svi elementi rodne ideologije, smatramo da bi trebalo pored naziva "žena“ dodati i nazive "djevojka“ i "djevojčica“ kako bi se predmetu Konvencije dalo jasno značenje. No, i u tome slučaju upozoravamo na to da žrtve nasilja nisu jedino osobe ženskoga spola te Konvencija ne bi pridonosila zaštiti svih žrtava, čak ni sve djece, i ne čini se dosljedno promišljena u duhu humanosti i nenasilja.

Zbog svega navedenoga smatramo da se Istanbulska konvencija može usvojiti djelomično, tj.
u dijelu u kojemu se odnosi na zaštitu žena i obitelji od nasilja, ali ne i s onim dijelovima koji sadrže postavke i terminologiju rodne ideologije. U tome se pridružujemo javno iskazanome stavu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović („Provedite obveze iz Istanbulske konvencije koje nisu prijeporne.“) i ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u njezinoj izjavi da u obrazovnim ustanovama nema mjesta ideologijama („Tehnologija a ne ideologija“).

Tražimo, dakle, da se Istanbulska konvencija ne ratificira s ideološki spornim formulacijama,
nego da se one izostave, ili da se Konvencija ne ratificira, nego da se hrvatskim zakonima zaštite sve žrtve nasilja, a osobito nasilja nad ženama i djecom.