Don Frane Bulić, 83 godine od smrti oca hrvatske arheologije

Frane Bulić, "otac hrvatske arheologije", ali i jedan od najuglednijih dalmatinskih konzervatora starina, povjesničara umjetnosti i političara s prijelaza 19. u 20. stoljeće umro je na današnji dan prije 80 godina.
Autor: Laudato/Hina Photo: hr.wikipedia.org subota, 29. srpnja 2017. u 09:20

Frane Bulić, "otac hrvatske arheologije", ali i jedan od najuglednijih dalmatinskih konzervatora starina, povjesničara umjetnosti i političara s prijelaza 19. u 20. stoljeće umro je na današnji dan prije 83 godina, ostavivši iza sebe nezaobilazna djela i otkrića među kojima se ističu ranokršćanske iskopine antičke Salone te starohrvatske crkve i vladarski grobovi na Gospinom otoku u Solinu, kao temelj geneologije hrvatskih srednjovjekovnih narodnih vladara.

- Ni danas, nakon ovoliko godina godina don Frane Bulić nije izgubio značenje za kulturu hrvatskog naroda. Kod istraživanja i izrade spisa uvijek mu je bila istina iznad svega i zato je neponovljiva legendarna ličnost koju moramo respektirati i zaista staviti u same vrhove hrvatskog intelektualnog potencijala, pa i znanosti - ocijenio je u razgovoru za Hinu akademik Nenad Cambi, istaknuti znanstvenik, arheolog i pisac.

Kako je još 1934. pisao književnik i povjesničar Lovre Katić, "politika don Franina bila je: raditi na svakom koraku za narod, a ne za sebe, imati čist i određen pravac i ne skretati ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera".

Solinske iskopine - kruna predana rada

Unatoč bogatom radu na mnogim poljima, od crkvenog i nastavničkog do znanstvenog i političkog Cambi kao krunu Bulićeva djelovanja izdvaja dugogodišnja istraživanja u Solinu gdje je nastavio zadatak koji je započeo povjesničar, arheolog i konzervator Frano Carrara.

- Njegovo glavno djelo je polustoljetno istraživanje u Saloni koje se fokusiralo na kasnoantičkim ranokršćanskim objektima, prvenstveno semeterijima, ali i golemim crkvenim građevinama. Njegove zasluge uistinu su beskrajno velike i značajne, pa čak i kada govorimo o kasnijim salonitanskim istraživanjima nije moguće zaobići ime don Frane Bulića. Danas često zabroravljamo da je riječ o istraživanjima koja su se radila pred stotinu godina, pa se javljaju i kritike. No, njegovo djelo je u tom pogledu poslužilo kao golema i nezaobilazna stepenica prema suvremenim istraživanjima koja nisu ni približno onolikog opsega kao što su bila ona don Frane - kazao je Cambi. Dodao je da je za razliku od današnjih arheologa Bulić raspolagao znatno većim financijskim sredstvima te da nije nailazio na broje druge probleme poput onih imovinsko pravnog karaktera.

Osim na antičkim lokalitetima gdje mu se među najveća otkrića ubraja bazilika u Manastirinama, gdje su bili pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba, Bulić je za radova na Gospinom otoku u Solinu otkrio temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana s grobovima članova hrvatske vladarske kuće.

- Tim otkrićem iz 1898. postavljena je okosnica geneologije hrvatskih kraljeva, jer se iz 109 fragmenata sarkofraga u kojem je pokopana kraljica Jelena doznalo tko su joj bili muž, otac i ostali članovi obitelji, a utvrđen je i točan redosljed narodnih vladara 10 stoljeća - kazao je Cambi.

Svestrani intelektualac neopterećen profesionalnim i vjerskim uvjerenjima

- Iako mu je terenski rad bio najdraži i nije ga želio zamijeniti ni sa čim, bio je vrlo plodan pisac. Napisao je beskrajno mnogo članaka i knjiga vezanih za njegova istraživanja, ali i za značajne ličnosti iz prošlosti kao što su sveti Jerolim ili Dioklecijan. Iako se na tog rimskog cara dugo gledalo isključivo kao na progonitelja kršćana, Bulić ga je promatrao iz šireg rakursa i nikada nije bio opterećen profesionalnim ni vjerskim uvjerenjima - dodaje Cambi.

Bulića osim toga opisuje i kao svestrana intelektualca i čovjeka koji je u tada malom Splitu obilovao velikim intelektualnim potencijalom i bio osoba koju se pitalo za sve.

- Njegovo mišljenje je bilo iznimno važno, kako za samu spomeničku baštinu, tako i za sve ostalo. Pitalo ga se čak i kod pitanja granica kada se nakon Prvog svjetskog rata postavilo pitanje što je Dalmacija, gdje počinje, gdje bi joj trebale biti granice rekao je.

Cambi podsjeća i da je Ante Trumbić, kao prvi ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS, Bulića vodio na poslijeratnu mirovnu konferenciju zbog njegova velika ugleda u svijetu.

U njegovoj karijeri nezobilazno je spomenuti da je osim zastupnika u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču, gdje se zalagao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, bio ravnatelj klasične splitske gimnazije iz koje je umirovljen jer su neki njegovi maturanti probili oči na portretu cara i kralja Franje Josipa, s kojim se Bulić sastajao prilikom posjeta Dalmaciji.

No, umirovljenje ga nije obeshrabrilo jer se, po Cambijevim riječima, mogao više posvetiti arheologiji i vođenju muzeja za koji je izvukao novac upravo od cara zbog čije je slike kažnjen.

Bogat život "hrvatski Schliemann" okončao je na današnji dan 1934. u Zagrebu, a na grobu u obliku sarkofaga u solinskim Manastirinama, gdje leži uz svetog Dujma i rane kršćane, stoje riječi što u prijevodu s latinskog znače "Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika".
 

Da biste komentirali, prijavite se.