Pod geslom "Dani molitve i nade" ispred novoizgrađene i još nedovršene župne i samostanske crkve Sv. Marka evanđeliste na Plehanu kod Dervente, uz koju se nalazi poznati franjevački samostan, u nedjelju 26. kolovoza, svečanim misnim slavljem završeno je obilježavanje 20 godina izgnanstva Hrvata katolika iz Derventskoga dekanata, odnosno tog dijela Bosanske Posavine i Bosne i Hercegovine.

Središnje misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a okupilo se oko pet tisuća vjernika koji su po velikoj vrućini hlad pronašli pod velikim šatorom ili pod okolnim drvećem te u sjeni crkve Sv. Marka.

Derventski dekan i brusnički župnik preč. Marko Hrskanović podsjetio je da je u tom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije prije rata svoj miran život živjelo približno 50.000 duša te da je svaka župna zajednica imala svoju crkvu. "Zatim je izbio rat u proljeće 1992. Već u ljeto 15 zvonika je ležalo kao 15 mrtvaca. A od žive Crkve ni traga, svi su nestali", podsjetio je dekan Hrskanović na tužne ratne dane te dodao da nakon rata svećenici Derventskoga dekanata sanjaju san poput sna starozavjetnog proroka Ezekijela koji je gledao veliku dolinu punu suhih ljudskih kostiju kojima je Bog dao da se priberu i da po njima narastu žile i meso te se presvuku kožom i u njih uđe duh te su oživjeli i stali na noge, a dolina smrti je po sili Božjoj postala dolinom života i pustinja lijepa kao zemaljski raj. "Slično viđenje sanjaju svećenici Derventskoga dekanata", rekao je dekan Hrskanović i poručio svima da oni vole Bosansku Posavinu, pa makar i bila samo san, te se mole i nadaju životu.

U propovijedi je kardinal Puljić podsjetio i da je 1991. godine u Derventskom dekanatu živjelo 48.481 katolika te da svećenici danas imaju vezu samo s njih 1.072 te je istaknuo da tu gorku istinu ne mogu staviti "pod tepih" i da bi šutnja o toj krutoj stvarnosti bila teški grijeh.

"Kad se govori o zlu koje je dovelo do ovog rata, onda znaju neki ukazivati na Jasenovac i na kolektivnu krivnju hrvatskog naroda. Većina nas nije mogla slijediti, što je tada bilo. Ostaje pitanje, kako to da se uporno govori da krivnja nije kolektivna nego osobna odgovornost, a samo Hrvati moraju nositi kolektivnu krivnju? Svi dobro znamo kako su nakon II. Svjetskog rata 'pročešljani' ovi tereni od tadašnje vlasti koja se osvetila nad Hrvatima ako su išta značili: pobijeni su, noć ih je progutala ili su čamili godine i godine u zatvorima radi te političke osvete kolektivnoj krivnji. To spominjem zato što skoro da nema obitelji koja nakon rata nije oplakala radi gubitka kojeg člana. To se ne spominje nego se nabija kompleks Jasenovca; ne spominju se druga stratišta, druga mjesta tuge i boli počevši od Vukovara preko Srebrenice do svih drugih bolnih stratišta. Valjda i druge žrtve treba poštivati... Koliko nas treba nestati da se jednom prestane opravdavati zločin? Pitanje je smije li se ili može li se zločin zločinom pravdati? Predugo se s mrtvima manipulira. Bez istine se ne gradi pravedan i stabilan mir. Ovdje su tri povijesti koje se pišu, a međunarodne snage žele zanijekati našu različitost i identitet te nas asimilacijom žele integrirati. Primjenjuju pristrana mjerila: prema jačima diplomatskim razgovorima, a prema slabijima silom i nametanjem", upozorio je kardinal Puljić.

Danas je došlo vrijeme da sami postanemo svjesni sebe, svoga prava i svoga dostojanstva. Moramo se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, grobovima svojih predaka i kolijevki koja nas je odnjihala. Nemojmo napuštati Gospodina i Njegovu Riječ! Tu smo rođeni kao Crkva i tu kolijevku, koja nas je odnjihala u vjeri, ne želimo napustiti i ne smijemo je zaboraviti", poručio je kardinal Puljić.

Potom je blagoslovio sliku Majke pod Križem, autora Ljube Lacha, koja je bila u filijalnoj kapelici u Bukovcu u župi Foča kod Dervente. Ta slika je u ratu uništena, a izgorjelo je sve osim Gospina lica. Restaurirana je i postala zaštitnica svih prognanih Posavljaka i simbol neuništivosti majčinske ljubavi.

Izvor: IKA