Hrvatska katolička misija Mainz proslavila je u subotu i u nedjelju, 15. i 16. rujna, 45. obljetnicu postojanja. Svečano misno slavlje u crkvi Sv. Bonifacija u Mainzu, u kojoj se Hrvati iz misije okupljaju na središnje nedjeljno misijsko misno slavlje, predvodio je vojni biskup u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac. U koncelebraciji su bili voditelj misije franjevac Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Ante Bilić i njemački dominikanac - osvjedočeni prijatelj Hrvata i Hrvatske o. Diethard Zils. Misnom slavlju pribivao je i domaći njemački župnik dominikanac o. Laurentius Höhn.

Sve je na početku pozdravio voditelj misije fra Ante Bilić, franjevac Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja  u Splitu, podsjetivši kako je prva misa u toj misiji slavljena 1. listopada 1967. u crkvi Sv. Bonifacija, nedaleko od glavnog kolodvora u Mainzu, kako je to napisao prvi voditelj misije fra Stjepan Pavić. Također je zapisao kako su na toj prvoj misi bila 124 vjernika, a već sljedeće nedjelje 153 vjernika – 96 muškaraca, 51 žena i šestero djece.

U propovijedi je mons. Jezerinac podsjetio na važne dokumente koje je Crkva objavila, a koji govore o njezinoj brizi za iseljenike, od pape Lava XIII. pa dalje. U dokumentu pape Pija XII. iz 1952. „Exul familia" bila je najvažnija odredba da se svuda, gdje je to moguće, osnuju nacionalne župe, odnosno katoličke misije, kako bi se vjernici mogli okupljati na misnom slavlju i tako slaviti Boga na svom jeziku. Tako je nastala i Hrvatska katolička misija u Mainzu. Briga domovinske Crkve za hrvatske radnike u inozemstvu bila je djelomična sve do 1965. godine. Kardinal Franjo Šeper je na zasjedanju Biskupske konferencije u Zagrebu razmotrio molbu Njemačke biskupske konferencije, koja je tražila svećenike koji bi se posvetili skrbi za iseljene Hrvate, a Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i poslala je svoje svećenike.

"Život naših radnika u iseljeništvu je bio veoma težak, posebno na počecima njihova dolaska u strani svijet. Bili su tu brojni problemi. Prije svega odvojenost od obitelji. Otac je radio u Njemačkoj, a supruga i djeca živjeli su u domovini. Mnogi nisu poznavali njemački jezik, što je još više otežavalo njihov tada težak život, tako da su svećenici, a kasnije i redovnice koje su dolazile, postali u isto vrijeme socijalni radnici i radnice, boreći se za osnovna prava i dostojanstvo hrvatskog čovjeka. Svećenik je nastojao okupiti i stvoriti vjerničku zajednicu kako bi se sačuvali u svom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu. Sve su to činili putem kateheze djece i odraslih, prigodnim duhovnim obnovama, stručnim predavanjima i sl. Najvažnije im je bilo probuditi kod naših vjernika osjećaj za Riječ Božju i nedjelju misu", istaknuo je mons. Jezerinac.

Uz svećenike fra Stjepana Pavića, fra Stanka Dotura, fra Petra Vučemila, fra Josipa Bebića, fra Josipa Klarića, i današnjeg voditelja fra Ante Bilić, u misiji su djelovale i hrvatske školske sestre franjevke iz Sarajeva: s. Dionizija Tomas, koja je djelovala na početku, a djeluje i danas, s. Donata Jeleč, s. Ambrozija Bernatović, s. Krešimira Skopljaković i s. Dragica Ljubos, koja je iz domovine pristigla na proslavu. U misiji kao tajnica djeluje Marija Lovrić-Holenda.

Izvor: IKA