Kenijski vrhovni sud odobrio je pravo na pobačaj žrtvama silovanja ukoliko trudnoća postane prijetnja zdravlju ili bolesti, prenosi Catholic News Agency.

Odluka je donesena nakon što je razmotren slučaj mlade žene koja je prošle godine umrla zbog komplikacija u pobačaju kojeg je počinila 2014. godine. Ona je te godine silovana u dobi od samo 15 godina, a nekoliko mjeseci kasnije imala je velikih zdravstvenih problema.

Djevojka je priznala medicinskom osoblju da je napravila ilegalan pobačaj, a oni su prema tome postupali dalje. No, 2015. godine njena majka tužila je Ministarstvo zdravlja tvrdeći kako njena kćer nije dobila odgovarajuću skrb. Obitelj je dobila parnicu i odštetu, a u međuvremenu je djevojka u lipnju 2018. godine umrla od zatajenja bubrega.

- Trudnoća koja je posljedica silovanja ili oskrvrnuća može biti prekinuta ukoliko po mišljenju medicinske struke predstavlja opasnost za život ili zdravlje majke - kazao je sudac Aggrey Muchelule.

Kako Catholic News Agency navodi, od 2010. godine Kenija je legalizirala pobačaj u hitnim slučajevima te kad je život majke ugrožen. Sada su se na 'listi' našle žrtve silovanja.

Jedan od argumenata bio je veliki broj pobačaja koji se obavlja 'na crno', što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Doktor Wahome Ngari tvrdi da je argument 'prenapuhan' samo zato da bi se pravo na pobačaj proširio dalje.

O pobačaju u slučaju silovanja pisao je poznati moralni teolog fra Šimun Bilokapić u časopisu Služba Božja.

Silovanje je se kvalificira kao zao čin u sebi koji krši pravdu i ljubav te duboko vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Međutim, fra Šimun tvrdi da pobačaj nikada ni za koga nije rješenje te da se problem pobačaja ne smije miješati s problemom silovanja, a kamo li ga opravdati.

Pobačaj nije terapijski učinak te se čin koji je po sebi i u sebi zao ne smije ni u kojem kontekstu prikazivati kao dobar, napose kao nužan i obvezatan.

Katolička Crkva u tom slučaju potiče na terapeutsku i psihološku pomoć majci koja je žrtva nasilja, ali ne opravdava pobačaj. Ukoliko majka ne želi zadržati dijete, savjetuje i potiče da ga ipak rodi te ga dade na usvajanje. No, nemalo je slučajeva u kojima se rađanje pokazalo kao pravi terapeutski učinak te su majke ipak zadržale dijete.

- Umjesto da se usredotoči na počinitelja nasilja, društvo se okreće prema djetetu koje postaje žrtveno 'janje' neučinkovitosti i licemjerja istog društva koje ništa ne poduzima da spriječi spolno nasilje. Naprotiv, u ime slobode stvara ozračje za različite spolne perverzije koje dodatno hrane spolno nasilje - kaže fra Šimun.

Činjenica je da se dijete često poistovjećuje s nasilnikom, međutim, život djeteta u tom je posve nevino. Stoga je neopravdano i suludo, piše fra Šimun, da se zbog vlastite srdžbe prema onomu što se dogodilo kažnjava pogrešnu osobu – majku ili dijete.