Istanbulska konvencija ili punim nazivom Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je Konvencija Vijeća Europe koja za cilj ima sprječavanje nasilja nad ženama, zaštitu žrtava u obitelji i "okončavanje nekažnjivosti počinitelja".

Oko ratificiranje ove Konvencije stvorilo se niz prijepora, ponajviše zbog toga što se pod krinkom zaštite žena od nasilja unosi opasna rodna ideologija u nacionalna zakonodavstva i obrazovni sustav. 

Od 47 europskih država članica Vijeća Europe potpisalo ju je njih 44, a ratificiralo 27 država. Turska je 12. ožujka 2012. postala prva država koja je ratificirala Konvenciju, a slijede je naši susjedi Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Slovenija, kao i Andora, Austrija, Belgija, Cipar (s time da će ratifikacija stupiti na snagu u ožujku 2018. godine), Danska, Estonija (na snagu stupa u veljači 2018.), Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka (na snagu stupa u veljači 2018.), Monako, Nizozemska, Norveška, Portugal, Rumunjska, San Marino, Španjolska i Švedska. Među zemljama koje su je ratificirale nalaze se Poljska i Malta, koje imaju percipiraju kao iznimno konzervativne zemlje, zatim Italija, koja je pod velikim utjecajem Katoličke crkve, ali i zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom poput Albanije.  

Među zemljama koje nisu ratificirale spornu Konvenciju je i Hrvatska. Također u tom se društvu nalazi i Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Moldavija, Slovačka, Švicarska, Makedonija, Ukrajina i Ujedinjeno Kraljevstvo koje se smatra 'perjanicom slobodnog svijeta'. 

Jedine zemlje članice Vijeća Europe koje Konvenciju uopće nisu potpisale su Rusija, Azerbajdžan i Armenija.