Već 14 godina Marina Knežević obnaša dužnost urednice religijskog programa i serijala emisije Mozaik religija na FTV-u. TV sadržaji s njezinim potpisom rado su gledani i odavno hvaljeni i daleko izvan vjerskih krugova, a religija za Marinu nije samo dio profesionalne i intelektualne sfere – ona od najranije dobi živi s Bogom.
 
Odrastati s Bogom
Rođena je 28. kolovoza 1978. u Zavidovićima, kao drugo od četvoro djece u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, Tade i Kate – njezinih prvih životnih i duhovnih smjerokaza.

- Temelje moje vjere 'udarili' su župna crkva posvećena Sv. Josipu i moji roditelji. U našem domu se podrazumijevalo pravilo – pet dana imaš školske obveze, subotom župni vjeronauk i probu pjevanja u crkvenom zboru, a nedjeljnu misu mogao si izostaviti samo ako je takvo nevrijeme da se 'nebo otvorilo' ili zbog bolesti ne možeš ustati iz kreveta. Za drugi izgovor moja braća, sestra i ja jednostavno nismo znali. Usto, moj tata je još kao mlad postao župni prakaratur i nama djeci je bilo normalno da nam svećenici i časne sestre budu redoviti gosti. „Oni su i danas najdraži gosti u domu mojih roditelja - ispričala nam je naša sugovornica koja je nakon osnovne i srednje škole završenih u Zavidovićima, odabrala teološki studij u Sarajevu.
 
- Po završetku Opće gimnazije, čula sam u župnim oglasima kako se u Sarajevo vratila Vrhbosanska bogoslovija na kojoj teologiju mogu studirati i laici. Potaknuta tom viješću, nastavila sam se raspitivati o tom studiju kod mojega tadašnjeg župnika vlč. Franje Tomića. Nakon razgovora s njim, pala je i moja odluka koju danas smatram jednom od najispravnijih – upisala sam Teologiju. Te 1997. moj brat Josip otišao je u malo sjemenište u Zadar, moje krizmano kumče s. Marina Jakovljević u samostan sestara milosrdnica u Livno, a ja u Sarajevo. Od tih dana, bogoslovija je postala moja 'sigurna kuća' koja mi je, zahvaljujući mojim profesorima, pružila mnogo. Tu sam stekla životne smjernice, kako ljepotu moje vjere shvaćati ozbiljnije i sazrijevati u njoj - posvjedočila je.

Knežević je na Vrhbosanskom bogoslovnom fakultetu diplomirala Filozofsko-teološki studij (s temom Abraham ishodište vjere i dijaloga pod mentorstvom mr. Bože Odobašića) i završila šestu pastoralnu godinu 2003. Iste godine odlukom vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića, dobila je medijsko poslanje koje i danas živi na FTV-u.
 
Laičko poslanje
No, rad u medijima, kako je otkrila naša sugovornica, nije bio njezina primarna želja – potajno je sanjala o odlasku u Afriku.

- Odluka o putu novinarstva nije bila moja, nego uzoritog kardinala Vinka Puljića. On me pozvao na razgovor i rekao da me na zahtjev Federalne televizije,a uz moj pristanak, šalje dekretom u ime Katoličke Crkve kako bih u okviru Dokumentarnog programa uređivala religijski program u toj TV kući. Ja sam tu njegovu odluku prihvatila iz poslušnosti, ne shvaćajući tada da će rad u medijima postati moja misija. S obzirom na stradanje katoličkog naroda i njegov napor za opstanak u svojoj domovini, shvatila sam da mi ne treba Afrika kako bih ispunila svoje laičko poslanje, to mogu činiti i ovdje -  otkrila je teologinja koja se lako snašla u novinarskim vodama.
Marina je zahvalna svima koji su sudjelovali u realiziranju emisije Mozaik religija, a posebno kolegama na Javnom servisu s kojima surađuje u novinarskom, snimateljskom i montažerskom radu.

- Od prvih dana moj je posao bio odlazak na teren gdje su ruševine i minska polja u koje smo ekipa i ja ponekad nesvjesno ulazili želeći gledateljima dočarati tragediju pojedine župe. Moji sugovornici bili su obespravljeni ljudi koji su izgubili sve, a nisu dobili nikakvu donaciju.Ti trenutci u poslu za mene, kao početnika, bili su teški. Danas, nakon 14 godina rada, raduje me ako je nakon emitiranja moje emisije: samohrana majka koja je živjela u kontejneru sa svojim djetetom dobila donaciju za kuću; ako je neko selo koje je godinama bilo u mraku, zbog samo nekoliko betonski stupova, dobilo struju ili pomoć za izgradnju puta; ako je netko odnio paket hrane do neke starije osobe ili siromašne obitelji i tako im pomogao preživjeti nekoliko dana do sljedeće Božje providnosti. To je moj najveći uspjeh, a samo sam bila 'instrument' u Božjim rukama da se čuje vapaj onoga koji je ostavljen i obespravljen. Ove moje riječi možda zvuče patetično, ali s obzirom na stanje u našoj državi, susret s osobama potrebne pomoći, vjerujte nije - prisjetila se.
Marina danas Mozaik religija uređuje s kolegicom Ehlimanom Hodžić  koja u ime Islamske zajednice radi na FTV-u. Koliko je poznato još uvijek je jedina žena u BiH koja sa završenim Katoličkim teološkim studijek radi u televizijskom mediju.

- Primarno se bavimo aktualnostima u životu vjernika i vjerskih zajednica u BiH s naglaskom na povratak izbjeglih i raseljenih iz mjesta s kojih su protjerani i obnovi vjerskih objekata. Nezaobilazne teme u našem radu su ekumenizam i međureligijski dijalog jer smatramo da o tome treba puno govoriti kako bismo se bolje razumjeli i međusobno poštivali. Teritoriji naše domovine za samo nas dvije je velik, ali zajedničkom suradnjom nastojim ispuniti svaki povjereni zadatak - rekla je Knežević.
 
Važnost duhovnosti
Iza nje je više od 450 dokumentarnih emisija o životu Crkve na raznim razinama i područjima – od tema iz župa i nad/biskupija do onih iz Caritasa, od priča o pastoralu mladih do slikanja života u redovničkim zajednicama. Uz to, u Dokumentarnom programu redovito za katoličke blagdane pravi i dokumentarce, a autorica je i nekoliko zapaženih dokumentarnih filmova. Izdvojimo neke: Svjedok vjere o misionaru fra Vjeki Ćuriću, Drinske mučenice i Slavljenički život za Boga (o jedinoj muškoj benediktinskoj zajednici u Crkvi u Hrvata na otoku Pašmanu) prikazanog tijekom manifestacije Dani kršćanske kulture u Splitu. Kao djelatnica FTV-a bila je urednica i nekoliko živih prijenosa misa i biskupskog ređenja mons. Petra Raiča te susreta Jugoistočnih biskupija Krist nada Europe.

- Religijski program na televiziji ima vrlo važnu ulogu u širenju Radosne riječi i dijalogu s abrahamskim religijama. On treba biti prožet duhovnošću, pobožnošću, katehezom i kvalitetnim sadržajem pomno obrađenih tema, a ne vođen gledanošću, jer to nije mjerilo kvalitetnog rada, osobito ne danas. Teološki rječnik za medij je težak, ali se može prilagoditi kako bi poruka gledateljima bila jasna i prenesena na ispravan način i onima koji nisu vjernici - smatra naša sugovornica, koja svjedoči kako vjerski sadržaji u medijima imaju svoju svrhu i vjernu publiku.
 
U svojoj knjizi Povratak nade pokojni mons. dr. Tomislav Ivančić napisao je: 'Svaki narod je ponosan na kulturna i duhovna dobra. Ona se ničim ne mogu platiti. Najjadnije je duhovno siromaštvo, dakle, tamo gdje nema kulture, a bogatstvo je veliko.'

- Mislim da se ove riječi mogu odnositi i na medij koji smatra da religija nije bitna i da mu je suvišna kao programski sadržaj - napomenula je Knežević.
 
Najljepša melodija
- Svaka crkva je za mene sveto mjesto. Volim putovanja i gdje god dođem pogledom tražim crkveni toranj. Kad čujem zvona, najljepšu melodiju moje duše, tu se osjećam sretnom, slobodnom i prihvaćenom. Moje najdraže putovanje bilo je u Svetu zemlju gdje sam koračala stopama mojega Gospodina. Ta sjećanja i uspomene su mi nadraže“, otkrila je Marina koja u Bogu nalazi radost i u društvu svojeg brata preč. Josipa Kneževića. „Bogu sam zahvalna što imam brata svećenika. On je moj najbolji prijatelj, kolega, savjetnik,ali i najstroži kritičar u mojem radu - naglasila je naša sugovornica.

Marina je laikinja koja cijeloga života nastoji koračati za Kristom.

- A i laici imaju svoju važnu ulogu u Crkvi i pozvani su ispunjavati njezino temeljno misijsko poslanje. Svatko opečaćen znakom križa pozvan je širiti Radosnu riječ i životom je svjedočiti. Mislim da su laici danas u mnogo slučajeva desna ruka svećenicima u župama, ali i u crkvenim aktivnostima na svim razinama mjesne Crkve – kaže Knježević.

Novinarka naglašava kako kako je rad u mediju njena misija, njeno poslanje. Svojim ponašanjem želi pokazati da ono što radi nastoji prvo živjeti, a onda obavljati kao zadatak.

- Kao studentici, u moj um i srce urezao se biblijski citat: 'U nadi protiv svake nade povjerova Abraham i uračuna mu se u pravednost.' U tim riječima prepoznala sam vlastitu životnu putanju jer je u njemu bilo trenutaka koji su bili 'u nadi protiv svake nade'. Mislim da je na ovo pitanje jedan od ljepših odgovora dao naš Sluga Božji Petar Barbarić riječima: 'Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim ide čovjek ispunjavajući točno i savjesno svoje obične dužnosti - poručila je na kraju Knežević.