Katehezom na temu ''Moliti se Bogu za žive i mrtve" papa Franjo je na općoj audijenciji 30. studenog završio ciklus kateheza posvećenih temi milosrđa, napomenuvši kako kateheze završavaju ali s milosrđem se mora nastaviti!

Posljednje duhovno djelo milosrđa traži da molimo za žive i mrtve, a njemu se može pridružiti također posljednje tjelesno djelo milosrđa - mrtve pokopati. Ovaj se potonji zahtjev može činiti čudnim; međutim, u nekim dijelovima svijeta izloženima strahotama rata, uz bombardiranja koja danonoćno siju strah i nevine žrtve, to je djelo nažalost itekako aktualno, primijetio je Papa. Podsjetio je pritom kako u Bibliji u vezi s tim nalazimo lijep primjer starog Tobije te Josipa iz Arimateje koji je osobno otišao Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Za kršćane, ukop je čin milosrđa, ali također veliko djelo vjere. Polažemo u grob tijela naših dragih, s nadom da će uskrsnuti. Taj je obred duboko i snažno usađen u svijest našeg naroda i koji nalazi posebne odjeke u ovom mjesecu studenom posvećenom na poseban način sjećanju i molitvi za pokojne, objasnio je Papa.

Moliti za pokojne, rekao je Papa u nastavku kateheze obrađujući posljednje duhovno djelo milosrđa, je nadasve znak zahvalnosti za svjedočanstvo koje su nam ostavili dobrom koje su učinili. To je zahvala Gospodinu što nam ih je dao i za njihovu ljubav i prijateljstvo. Jednostavno je to i plodonosno sjećanje, bremenito značenjem, jer povjerava naše drage Božjem milosrđu. Molimo s kršćanskom nadom da su s Njim u raju, iščekujući ponovni susret u onom otajstvu ljubavi koje ne razumijemo, ali koje znamo da je istinito jer je riječ o obećanju koje je dao Isus. Svi ćemo uskrsnuti i svi ćemo zauvijek ostati s Isusom, rekao je Papa u svojoj katehezi.

Sjećanje na vjerne mrtve ne smije dovesti do toga da zaboravimo također moliti za žive, koji se zajedno s nama svaki dan hrvaju sa životnim nedaćama. Nužnost te molitve još jasnije dolazi do izražaja ako je promatramo u svjetlu ispovijesti vjere koja kaže: "Vjerujem u općinstvo svetih". To je otajstvo koje izražava ljepotu milosrđa koje nam je Isus objavio. Općinstvo svetih, naime, pokazuje da smo svi uronjeni u Božji život i živimo u njegovoj ljubavi. Svi smo mi, i živi i mrtvi, u zajedništvu, to jest tvorimo kao neko jedinstvo; sjedinjeni smo u zajedništvo onih koji su primili krštenje i onih koji blaguju Kristovo tijelo i dio su velike Božje obitelji. Svi smo ista obitelj, ujedinjeni. I zato molimo jedni za druge, rekao je Papa primijetivši kako su svi načini molitve za bližnje ispravni i prihvaćeni od Boga ako se moli srcem.

Tu mislim na poseban način na mame i tate koji blagoslivljaju svoju djecu ujutro i navečer. U nekim obiteljima još uvijek postoji taj običaj: blagoslivljati dijete je molitva; tu mislim, nadalje, na molitvu za bolesne osobe, kad ih idemo posjetiti i molimo za njih; tu mislim i na tihu prošnju, katkad sa suzama, u tolikim teškim situacijama za koje treba molitvi. Spomenuo je i kako se može moliti i zbog lijepe vijesti vezane uz jednog prijatelja, rođaka, kolegu… Zahvaljivati Gospodinu kad nam sve u životu dobro ide. Katkad, kao što kaže sveti Pavao, "ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima" (Rim 8, 26). Duh je taj koji moli u nama.

Otvorimo, dakle, svoje srce, tako da Duh Sveti, ispitujući naše najdublje želje, može ih očistiti i uslišati. U svakom slučaju, za nas i za druge, uvijek tražimo da se vrši Božja volja, kao u Očenašu, jer je njegova volja zasigurno najveće dobro, dobro Oca koji nas nikada ne napušta: moliti i pustiti da Duh Sveti moli u nama. To je lijepo u životu: u molitvi zahvaljivati, hvaliti Boga, moleći za nešto, plačući kad naiđe kakva teškoća, poput ovog čovjeka. Ali neka srce uvijek bude otvoreno Duhu da moli u nama, s nama i za nas, rekao je na kraju Papa.

Papa Franjo uputio je na današnjoj općoj audijenciji apel povodom Svjetskoga dana borbe protiv AIDS-a.

1. prosinca, obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, koji su pokrenuli Ujedinjeni narodi. Milijuni osoba žive s tom bolešću, a samo ih polovica ima pristup terapijama koje spašavaju život oboljelima. Pozivam na molitvu za njih i za njihove drage i na promicanje solidarnosti da i najsiromašniji mogu uživati blagodat odgovarajućih dijagnoza i liječenja. Upućujem na kraju apel svima na odgovorna ponašanja kako bi se spriječilo daljnje širenje te bolesti.