Katolička Crkva uskoro će biti 'bogatija' za dva nova sveca i jednu sveticu te nekoliko blaženika i mučenika. Među njima su francuski blaženik Cesare de Bus (1544.-1607.) i talijanska blaženica Marija Domenica Mantovani (1862.-1934.), dok će blaženim biti proglaženi Michele McGivney (1852.-1890.), Paolina Maria Jaricot (1799.-1862.), mučenici Simeone Cardon i pet drugova te mučenik Cosma Spessotto (1923.-1980.).

Istaknuto ime na popisu jest Charles de Foucauld, uzor evanđeoskog života čiji je život dokaz da se može postati svetim čak i nakon onoga što se nekada nazivalo 'protraćenim životom'. Kako prenosi Fratellanza umana, de Foucauld je u prvih trideset godina života bio razuzdan, lakouman, osjetljiv na ženski šarm, zasićen vojnim životom, a istodobno je hrabar u borbi i izvrstan časnik, čak i izvrstan istraživač u godinama kada prelazi iz Alžira i Maroka.

Učio je arapski jezik i čitao Kur’an te je potajno otputovao u regiju u kojoj je kršćanima uglavnom zabranjen ulazak i boravak. Godine 1883. i 1884. posjećuje Marokoski sultanat, a 1885. je prešao južnu alžirsku pustinju. Islamska pobožnost ga pokreće i ponovno se budi pitanje Boga. U Parizu se de Foucauld sprijateljio sa svećenikom p. Henrijem Huvelinom, preko kojega se vraća Crkvi. Potom je začuo glas koji u mladom Charlesu poprima oblik zaziva: 'Bože moj, ako postojiš, daj mi da Te upoznam'. I Bog ga je uslišio.

Otišao je u Svetu zemlju kako bi rukom dodirnuo Isusova mjesta, zatim okušava život redovnika među trapistima, ali u srcu ima novi početak. Nakon svećeničkog ređenja našao je pravo mjesto u oazi duboke Sahare. Njegova nova odora je bijela tunika s crvenim platnenim srcem prišivenim na vrhu preko kojega je križ. Jedanaest godina je živio u kolibi od blata i trske u potpunoj izolaciji. Njegov je ideal Crkva koja siromašnim sredstvima naviješta evanđelje siromašnima. Ugošćuje svakoga tko pored njega prolazi: kršćane, muslimane, židove, pogane.

Provodi još 13 godina u tuareškom selu u Tamanrassetu. Moli 11 sati dnevno, uranja u tajnu Euharistije, sastavlja ogroman francusko-tuareški rječnik koji se i danas koristi. Smrt mu dolazi dramatično 1. prosinca 1916. godine, kada njegovu domu, uvijek otvorenom za svaki susret, zaprijete pljačkaši i 'Karlo od Isusa', kakvo mu je bilo novo ime, biva ubijen zbog 'blaga' o kojem je uvijek govorio, a koje je zapravo bio Krist u tebernakulu. No glas svetosti brzo se proširio. Danas duhovna obitelj Charlesa de Foucaulda uključuje nekoliko udruga vjernika, redovničkih zajednica, posvećenih laičkih ustanova ili svećenika diljem svijeta. Nadahnuti su 'bratom svega svijeta', čovjekom koji je dao svjedočanstvo koje je učinilo dobro Crkvi, kako je to rekao papa Franjo na misi u domu Santa Marta 1. prosinca 2016., na stogodišnjicu njegove smrti.