Upute za ravnatelje i nastavnike

Brošura daje 16 preciznih instrukcija koje sve redom završavaju uskličnikom, što nije uobičajeno u njemačkom jeziku koji je inače prilično suzdržan…

1. Mislite na to da među učenicima mogu biti homoseksualni mladi ljudi i izbjegavajte formulacije koje heteroseksualnost prikazuju kao samo po sebi razumljivom, a homoseksualnost kao rubnu pojavu!
2. Koristite formulacije koje se odnose na oba spola kada u raspravama govorite o partnerskim odnosima!
3. Tematizirajte istospolne načine života u školskim i stručnim predavanjima. Organizirajte studijske dane na tu temu!
4. Podržavajte svoje homoseksualne kolegice i kolege koji hoće otvoreno govoriti o svom načinu života!
5. Intervenirajte kada učenice/učenici ili nastavno osoblje diskriminatorno govore o homoseksualnim osobama. Nemojte prihvatiti nikakve ponižavajuće primjedbe koje su usmjerene prema osobi za koju drugi misle da ima drugačiju spolnu orijentaciju!
6. Stavite na vidljivo mjesto brošure na temu homoseksualnih načina života! Na vidljiva mjesta izvjesite plakate koji upućuju na lezbijski i homoseksualni način života ili takva savjetovališta!
7. Raspitajte se za lokalna sastajališta za homoseksualce, lezbijke, bi- i transseksualne osobe (društveno-političke organizacije, savjetovališta, pomoć kod AIDS-a, barove, klubove, skupine mladih, tiskani i filmski materijal!
8. Pozovite na nastavu predstavnice/predstavnike lezbijskih i homoseksualnih projekata ili na tematske dane (na pr. Abqueer, adrese vidi u privitku)!
9. Obrađujte lezbijske i homoseksualne teme u nastavi, raspravljajte o tim temama kad se ukažu posebne prigode!
10. Uzmite za nastavne teme pitanja spolne orijentacije i raznih životnih stilova. Poticaje za to naći ćete u mnogim različitim predmetima!
11. Informirajte se o lezbijkama i homoseksualcima, koji su se na poseban način istaknuli! Govorite o njihovoj spolnoj orijentaciji, u onoj mjeri u kojoj je bila značajna za njihovo djelovanje (na pr. zna se da su James Baldwin, Gertrude Stein, Thomas Mann i mnogi drugi bili homoseksualci), a većina nastavnika taj vid njihova života uopće ne spominje!
12. Pobrinite se da u školskoj knjižnici na raspolaganju budu stručne knjige i romani o homoseksualnosti, „autingu“, o poznatim lezbijkama i homoseksualcima, i da su dostupni svim učenicima i učenicama!
13. Na popis obavezne i preporučene literature stavite tekstove koji govore o lezbijkama i homoseksualcima! Uključite lezbijska i homoseksualna pitanja u popis mogućih tema za pismene radove ili referate u razredu!
14. Pokažite svoje otvoreno i prihvaćajuće držanje prema lezbijkama, homoseksualcima, bi- i transseksualcima, da biste u slučaju potrebe mogli biti osoba od povjerenja za mlade koji se žele „autati“!
15. Pazite na to da lezbijstvo i homoseksualnost ne prikazujete kao problem, nego kao jedan od mnogih ravnopravnih oblika života!
16. Raspitajte se o najnovijim izdanjima općih uputa o spolnom odgoju i primjenjujte ih u svojoj školi!
http://www.berlin.de/imperia/md/content/lb_ads/gglw/themen/lesbische_und_schwule_lebensweisen_2010_ohne_cartoons.pdf?start&ts=1267459438&file=lesbische_und_schwule_lebensweisen_2010_ohne_cartoons.pdf

Neistine pod krinkom znanosti

Brošura tvrdi da među odraslim osobama ima 5 do 10 posto lezbijki i homoseksualaca, da se „autanje“ događa između 12. i 17. godine života, da među mladima ima 5 do 10 posto lezbijki i homoseksualaca, ali da ih se u školama uglavnom ne primjećuje.

Reprezentativna istraživanja u SAD i Njemačkoj daju posve drugačije brojke. Među odraslom populacijom u SAD, 2,8 posto muškaraca i 1,4 posto žena sebe smatraju homoseksualnima (Robert T. Michael, John H. Gagnon, Edward O. Lauman, Gina Kolata: "Sex in America: A definitive Survey", NY Warner Books, New York 1994.). Istraživanje provedeno u Njemačkoj 2001. pokazuje da se samo 1,3 posto muškaraca i 0,6 posto žena smatra homoseksualnima (Eurogay-Emnid Studie 2001, Schwules Leben in Deutschland).

Brošura tvrdi da je „autanje“ bitan korak prema odrastanju i razvijanju snažne, zdrave i radosne osobnosti. Stručnjaci govore nešto posve drugo. U mladosti, spolna orijentacija u mnogim slučajevima još nije definitivno određena. Znanstvenici smatraju da se spolna orijentacija stječe preko složenog razvojnog procesa u kojem su u igri mnogi čimbenici, i da ta spolna orijentacija ni u kom slučaju nije nepromjenjiva. Jedno ispitivanje u SAD-u među više od 34.000 učenika došlo je do zaključka da kod 12-ogodišnjaka 25,9 posto njih još nije sigurno u svoju spolnost i spolnu orijentaciju. (Remafedi, G. et al, Demography of Sexual Orientation in Adolescents, in: Pediatrics, vol. 89, no. 4, 1992, S. 714-721.)

„Osjećaj da sam drugačiji“ i homoerotske sklonosti tumače se jednostrano kao znak homoseksualnog ili lezbijskog identiteta. Znanost je dokazala da postoje i drugačiji načini tumačenja tih osjećaja, oni koji budućnost ostavljaju otvorenom i daju šansu za daljnji heteroseksualni razvitak. (Nicolosi, J., Homosexualität muss kein Schicksal sein, Neukirchen Vluyn 1995.) Mladima, od kojih mnogi osjećaju određenu nesigurnost s obzirom na svoj spolni identitet ili se boje susreta s drugim spolom, od djetinjstva se u glavu usađuje neka nova „zemljopisna karta“: Poželjan primjer više nije brak između muškarca i žene i s njim povezana obitelj, nego i drugi oblici seksualnih veza. Ta nova „zemljopisna karta“ može osjetno utjecati na daljnji heteroseksualni razvitak mladih ili ga čak posve blokirati. Ona može u sljedećem naraštaju samo povećati poteškoće s identitetom i samo otežati nalaženje identiteta.

Brošura tvrdi da je postotak pokušaja samoubojstva kod homoseksualnih mladih četiri puta veći nego kod heteroseksualnih i to pripisuje diskriminaciji i osjećaju izolacije.

Brošura tvrdi da prikazivanje uglavnom heteroseksualnih modela otežava razvitak djeci i mladima koji se osjećaju kao lezbijke, homoseksualci ili biseksualci, pa je zato važno govoriti o raznovrsnim istospolnim životnim stilovima. Stručnjaci govore nešto posve drugo.

Jedno istraživanje homoseksualnog znanstvenika Gary Remafedija ukazuje ne sljedeće: Što se ranije dogodi javno očitovanje homoseksualnosti, to je veći rizik pokušaja samoubojstva. Što kasnije, to je manji. Svaka godina odgode „coming-outa“ u smjeru punoljetnosti smanjuje rizik samoubojstva. (Remafedi, G., Risk factors in attempted suicide in gay and bisexual youth. Pediatrics, 87, 6, 1991, S. 869-874.)

Istraživanja iz 2007. dokazuju još nešto: većina tinejdžera koji su u početku uvjereni da su homoseksualci i da će to uvijek ostati, tijekom sazrijevanja spontano nađe put prema čvrstom heteroseksualnom identitetu. (Savin-Williams RC., Prevalence and stability of sexual orientation components during adolescence and young adulthood. Arch Sex Behaviour 36, 2007, 385-394.) Javno očitovanje homoseksualnosti taj razvitak može značajno omesti ili blokirati. Prva spolna iskustva mogu biti odlučujuća. Seksualni osjećaj užitka traži ponavljanje. Ponavljanje postaje navika, a navike ostavljaju tragove u mozgu. Nešto što je u početku možda bilo čudno, postaje model ponašanja i reagiranja koji je sve teže odbaciti. Pozivanje na javno očitovanje homoseksualnosti potiče mlade na donošenje odluka čije posljedice nisu u stanju sagledati.

Obilje prijedloga

Brošura nudi cijeli niz prijedloga kako bi se moglo organizirati tematsku nastavu… nudi niz naslova filmova na tu temu… nudi stripove… navodi literaturu koja obrađuje temu homoseksualnosti kod mladih, nabraja slavne homoseksualne/biseksualne žene i muškarce… i objašnjava da je ženska lista (40 imena) upola manja od muške (62 imena) zato što žene u prošlosti uopće nisu smjele govoriti o svojoj seksualnosti.

Brošura predlaže „igranje uloga“ (čak i razmjenu homoseksualnih poljubaca… i upozorava da treba pripaziti jesu li učenici već dovoljno „otvoreni i napredni“ da bi to mogli učiniti ili gledati… ako nisu, treba dalje „s njima raditi“…),

Jedna od intenzivno obrađivanih tema je brak u svim mogućim oblicima i varijantama… homoseksualni roditelji, „otvoreni“ odnosi itd.

„Objašnjava“ što je to CSD Christopher-Street-Day i naravno poziva sve mlade da sudjeluju na „paradama ponosa“ jer je to dan slavlja za sve.

Cijelo jedno poglavlje posvećeno je homoseksualnosti u raznim kulturama i religijama. Posebne informacije i upute daju se istospolnim odnosima kod učenika i učenica koji dolaze iz drugih kultura, drugih religija, iz inozemstva…

Brošura navodi u kojim se sve predmetima u nastavi od osnovne do kraja srednje škole može obrađivati pitanje homoseksualnosti: likovni, biologija, etika, filozofija, povijest, sport, sociologija, strani jezici (engleski, francuski, talijanski, nizozemski, poljski, ruski, španjolski, turski, čak i latinski…)

Prikrivena promidžba pedofilije – Gunter Schmidt

Jedna od tema brošure je i ljubav muškaraca prema dječacima. Cilj te radne jedinice je učenicima dati „realističnu procjenu istospolnih odnosa i spolnosti kod muškaraca u starom Rimu“. Čitaju Katulovu erotsku poeziju. Objašnjenje: „Ljubav prema dječacima bila je dragocjen luksuz i kao takav je uživala određen društveni ugled, napose zato što je odrasli ljubavnik materijalno brinuo za mladića.“ Nije li to neka vrsta poziva siromašnijim dječacima da na originalan način riješe svoje egzistencijalne probleme?

Jedina „znanstvena“ referenca na koju se brošura poziva je Gunter Schmidt, njemački seksolog, psihoterapeut i sociolog rođen 1938. Poznat je kao borac za „reproduktivno zdravlje i obiteljsko planiranje“ po američkom receptu IPPF-a (promicanje kontracepcije i pobačaja). Još je poznatiji po svojim opširnim tekstovima iz devedesetih godina o pedofiliji i pederastiji u modernom društvu: zastupa tezu da seksualni kontakti između djece i odraslih nisu štetni za djecu. Brošura navodi tekst Guntera Schmidta „Homoseksualnost ili kako je znanost opasna po manjine“ („Homosexualität oder wie gefährlich Wissenschaft für Minderheiten ist“).

Gunter Schmidt napisao je, između ostaloga, i predgovor za knjigu Thea Sandforta „Male Intergenerational Intimacy“ (Muška međugeneracijska intimnost) koja se zalaže za to, da se pedofilija NE kategorizira kao zlostavljanje djece. Njegov predgovor završava ovim riječima: „Svaki pojedini slučaj treba pojedinačno razmatrati… prijetnju, da svi pedofilski čini budu zakonski kažnjivi, teško da bi se moglo smatrati civiliziranom… to predstavlja diskriminaciju i proganjanje jedne manjine, i to bi trebalo ukinuti“. Schmidt je isto tako dao jedan intervju u broju 5 za pedofile nezaobilaznog časopisa „Paidika“, čiji je glavni urednik bio Sandfort. „Paidika“ je akademski časopis koji proučava kulturna, povijesna, psihološka i literarna pitanja vezana uz „suglasne“ (!) spolne odnose između odraslih i djece.

Gunter Schmidt nam je jako zanimljiv u Hrvatskoj, u kontekstu Kurikuluma Spolnog odgoja koji nudi odnosno nameće ministar Jovanović, a čiji je autor Aleksandar Štulhofer, zato što su oni surađivali na nekoliko projekata:

•    Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt zajedno su radili na knjizi (2009): „Pornografiekonsum in Pubertät und Adoleszenz“
•    Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt zajedno su radili i na knjizi (2010): „Adolescent exposure to pornography and relationship intimacy in young adulthood“
•    Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt bili su voditelji „Basic course in sexual therapy” u Dubrovniku od 2. do 11. lipnja 2004. (uz nezaobilaznu nazočnost jednog stručnjaka s Kinsey-Instituta).

Želimo li Njemačku slijediti ovim stopama?

Nota bene: Početci pedofilskog pokreta usko su povezani s počecima homoseksualnog pokreta 70-ih godina u Njemačkoj, ali i u zemljama kao što su Nizozemska, SAD i Kanada. Godine 1980., pedagog i sociolog Joachim S. Hohmann je napisao: „Ustrajno i borbeno djelovanje homoseksualnih aktivističkih skupina i njihovih glasnogovornika (…) pripravilo je put pedofilskom pokretu“.