Isus zahvaljuje Ocu, o čemu Luka govori u današnjem evanđelju, jer Bog malenima objavljuje otajstva spasenja, svoja otajstva.

Papa polazi od evanđeoskog ulomka da istakne Božju naklonost prema onima koji znaju shvatiti otajstva.

-Nisu to dakle učeni i mudri, već srce malenih koje razumije. Također i prvo čitanje, puno malih pojedinosti ide tim putom. Naime, prorok Izaija govori o mladici koja će isklijati iz Jesejeva panja, a ne o vojsci koja će donijeti oslobođenje. Na Božić su također ponizni protagonisti – kazao je Papa.

Na Božić ćemo vidjeti tu malenost: dijete, jaslice, majka, otac… sve male stvari. Veliko srce, a ponizno ponašanje. Na tu će mladicu sići Duh Gospodnji, Duh Sveti, a ona će imati krjepost malenih, strah Gospodnji. Hodit će u strahu Gospodnjem. Bogobojaznost nije strah već življenje po zapovijedi koju je Bog dao našem ocu Abrahamu: 'Hodi u mojoj nazočnosti i budi neporočan'. Strah Gospodnji je poniznost – primijetio je papa Franjo dodavši:

Samo su maleni kadri u cijelosti shvatiti smisao poniznosti, smisao straha Gospodnjega jer hode pred Gospodinom; gledani i čuvani, oni osjećaju da im Gospodin daje snagu za naprijed.

Živjeti kršćansku poniznost znači osjećati strah Gospodnji. Bogobojaznost nije strah već priznanje: Ti si Bog, ja sam čovjek; u tvojoj nazočnosti idem naprijed i nastojim biti neporočan. Poniznost je krjepost malenih – ona istinska a ne teatralna – kojom se neki ponose. To nije prava poniznost. Ponizna osoba hodi u Gospodinovoj prisutnosti, ne ogovara druge, misli samo na službu, osjeća se malenom… U tomu je pak snaga – primijetio je Papa.

Ponizna je, vrlo ponizna – rekao je Papa misleći na Božić – Djevojka na koju je Bog pogledao da bi poslao svojega Sina, a koja odmah potom ide svojoj rođakinji Elizabeti, i ne govori ništa o onom što se zbilo. Poniznost je hod u Gospodinovoj nazočnosti. Sretni i radosni, jer nas On vodi, ponizni kliču od radosti, upravo kako veli Isus u današnjem Evanđelju.

Gledajući Isusa kako hvali Boga koji svoje otajstvo objavljuje poniznima, možemo za sve nas moliti milost poniznosti, bogobojaznosti; da hodimo u njegovoj prisutnosti i nastojimo biti neporočni. I tako, s tom poniznošću, možemo biti budni u molitvi, djelatni u bratskoj ljubavi i radosni u hvaljenju Boga – zaključio je Sveti Otac.