Papa Benedikt XVI. svoju je katehezu tijekom opće audijencije, koja je održana u srijedu, posvetio vremenu korizme. Vrijeme koje prethodi Uskrsu je vrijeme metanoje, vrijeme unutarnje promjene, kajanja; vrijeme u kojem naš ljudski život i naša povijest predstavljaju upravo proces obraćenja koji nas potiče da se trgnemo sada kako bismo susreli Gospodina na svršetku vremena, rekao je Papa.

U nastavku je opširno obrazložio simboliku broja četrdeset u Starom i Novom zavjetu istaknuvši kako taj broj ne predstavlja točno određeno vremensko razdoblje, podijeljeno po danima, već radije strpljivu ustrajnost, dugu kušnju, razdoblje koje je dovoljno dugo da možemo vidjeti Božja djela, vrijeme u kojem trebamo odlučiti preuzeti na sebe vlastite odgovornosti bez daljnjih odgađanja. To je vrijeme zrelih odluka, istaknuo je Papa.

Isus se povlači u pustinju, nastavio je Papa, gdje živi u dubokom jedinstvu s Ocem. Ta dinamika je konstanta u Isusovu zemaljskom životu, koji uvijek traži trenutke samoće da se moli svome Ocu i ostane u dubokom i isključivom zajedništvu s njim, a zatim se ponovno vraća među narod. Ali u tome razdoblju "pustinje" i posebnog susreta s Ocem, Isus je izložen opasnosti i nasrtajima zloga koji ga napastuje i opsjeda, koji mu predlaže mesijanski put koji je daleko od Božjeg nauma, jer vodi kroz moć, uspjeh, vladanje a ne kroz potpuno sebedarje na križu.

Kako je Sveti Otac poručio, alternativa glasi: mesijanizam moći i uspjeha ili pak mesijanizam ljubavi i sebedarja, te nadodao kako ta situacija dvoznačnosti opisuje također stanje u kojem se nalazi Crkva na putu u "pustinji" svijeta i povijesti. U toj "pustinji" mi vjernici imamo zasigurno mogućnost steći duboko iskustvo Boga koji krijepi duh, učvršćuje vjeru, jača nadu, u srcu budi ljubav; iskustvo koje nas čini dionicima Kristove pobjede nad grijehom i smrću po žrtvi ljubavi na križu. Ali "pustinja" je također negativni aspekt stvarnosti koja nas okružuje: suhoća, silno pomanjkanje riječi života i vrijednosti, sekularizam i materijalistička kultura, koji zatvaraju osobu u ovozemni obzor postojanja oduzimajući mu svaku poveznicu s vrhunaravnim. To je također ozračje u kojem je nebo iznad nas tamno, jer je pokriveno oblacima sebičnosti, nerazumijevanja i prijevare.

Usprkos tome, i za današnju Crkvu vrijeme pustinje se može pretvoriti u vrijeme milosti, jer imamo sigurnost da Bog može učiniti da i iz najtvrđe stijene potekne živa voda koja gasi žeđ i okrepljuje, rekao je Papa.

Izvor: IKA