Nastavljajući niz kateheza o Očenašu Papa je rekao kako je prava molitva ona koja se događa u tajnovitosti savjesti, srca: nedokučivo je, vidljivo samo Bogu. Papa ističe kako molitva izbjegava Laž:

- Pred Bogom se ne možemo pretvarat! U korijenu molitve je je tihi dijalog, kao susret pogleda dvaju osoba koje se vole: čovjeka i Boga - snažno je naglasio Papa.

No važno je da iako je molitva učenika povjerljiva, nikada ne smije preći u intimizam. U savjesti, kršćanin ne ostavlja svijet izvan vrata svoje sobe, već nosi u srcu osobe i situacije. Molitva je upućivanje pogleda Bogu,  rekao je papa Franjo.

- U tekstu Očenaša nedostaje jedna riječ. Znate li koja? Riječ koju mi često izgovaramo i uvijek koristimo. To je riječ kojoj u našem vremenu, ali i inače, svi pridaju veliku važnost. Nedostaje riječ 'JA'. Isus poučava molitvi koristeći prije svega 'ti' jer kršćanska molitva je dijalog. Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Nakon toga prelazi na 'mi'. Cijeli drugi dio 'Očenaša' je deklinirana u prvom licu množine: kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, ne uvedi nas u napast nego nas izbavi od zla - rekao je Sveti Otac.

U nastavku kateheze Sveti Otac pojašnjava kako su to osnovna, elementarna čovjekova pitanja: imati kruha kako bi se nasitili. U kršćanskoj molitvi nitko ne traži kruh za sebe. On to traži za sve siromašne svijeta.

Naglašavajući bitnost zajednice, zajedništva braće i sestara, Papa kaže kako kod kršćana nema mjesta individualuzmu. Kršćanin ne može misliti kako su njegovi problemi jedini na svijetu. Ne molimo u Očenašu daj moj kruh naš svagdašnji.

- Možemo se zapitati, kaže Sveti Otac, kada molim, pitamo li se otvaram li se vapaju mnogih onih koji su mi blizu i daleko? Ili smatram molitvu kao neku vrstu anestezije, kako bi bio smireniji? … Taj 'mi' kojem me Isus naučio, priječi mi da budem sam u miru, te u meni budi osjećaj odgovornosti za braću i sestre - kazao je papa Franjo.

U molitvi, jedan kršćanin nosi sve poteškoće osoba koje žive oko njega: kada se spusti noć, donosi pred Boga sve boli koje je susreo tog dana; prinese pred Njega brojna lica, prijatelje, čak i neprijatelje. Njih ne odbacuje kao opasnost. Sveti Otac je istakao da ako ne primijeti da je oko njega puno ljudi koji trpe, ako se ne sažali nad suzama siromaha, ako ovisi o svemu, znači da ima kameno srce, rekao je Papa.

- U tom slučaju treba zamoliti Gospodina da nas dotakne svojim Duhom te omekša naša srca - naglasio je.

Na kraju kateheze papa Franjo je rekao kako svi, sveti i grešni, svi smo braća ljubljena od istoga Oca. Te ćemo u predvečerje života bit suđeni po ljubavi.

- Ljubav nije samo sentimentalna, već je i suosjećajna i konkretna, onako kako kaže evanđeosko pravilo. Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste - zaključio je.