Napokon je za spavaonicu uredio jednu sobicu na gornjem katu, dovoljnu da stanu krevet i klecalo, te ormar za rublje. Drugo mu, kaže, ne treba. Jedino odijelo nosi na sebi, ili ga okači preko noći, ima i jednu topliju vjetrovku. Ipak, ta sobica jamči ono malo privatnosti.

Kada ga je angažirao za tu dužnost prije četiri godine, papa Franjo mu je lijepo rekao: 'Ne treba ti pisaći stol, možeš ga prodati, nemoj čekati one koji će ti pokucati na vrata, iziđi i traži siromahe.'

Ipak, ni Papa mu nije rekao da se iseli iz stana koji mu je, kao vatikanskom namješteniku, dodijelila Uprava imutka Apostolske Stolice (APSA). Mons. Krajewski je to učinio sam, spontano, kad je preko Zajednice sv. Egidija doznao za sirijsku obitelj kojoj se upravo rodila kći. Nisu imali kamo, pa im je nadbiskup Krajewski ustupio svoj stan.

- To je posve normalno, nije neka iznimka. Mnogo je svećenika u svijetu koji se tako ponašaju, ne samo danas - rekao je mons. Krajewski Paolu Rodariju, novinaru rimske Repubblice, koji je o tome jučer pisao.

- Milosrđe i dioba s potrebitim su u Crkvinoj DNK. Od svakoga se ište nešto, u skladu s njegovom zadaćom. Nemam obitelj, običan sam svećenik, ništa me ne košta ponuditi moj stan – kaže on.