Nakon imenovanja nadbiskup je Parolin u izjavi očitovao „duboku i srdačnu zahvalnost“ Papi na „nezasluženom povjerenju“ koje ima u njega, potvrđujući mu „obnovljenu volju i posvemašnju raspoloživost za suradnju s njim i pod njegovim vodstvom za veću slavu Božju, dobrobit Svete Crkve te napredak i mir čovječanstva, da nađe razloge za život i nadu“.

"Osjećam živu milost ovoga poziva", ustvrdio je nadbiskup, "koji je još jedno Božje iznenađenje u mojem životu i naročito osjećam njegovu svekoliku odgovornost, jer milost mi povjerava zahtjevno i naporno poslanje, pred kojim su slabe moje snage i siromašne su moje sposobnosti. Stoga se povjeravam milosrdnoj ljubavi Gospodina, od kojeg nas nitko i ništa nikada neće moći odijeliti, te molitvama svih. Već od sada svima zahvaljujem na razumijevanju i pomoći koja će mi biti pružena, u bilo kojem obliku, u obavljanju novoga zaduženja."

Nadbiskup je Parolin uputio misli osobama koje su bile dijelom njegova života u obitelji, u župama – u kojoj je rođen i u kojoj je bio na službi – u „dragoj biskupiji 'Vicenza', Rimu, državama gdje je bio na službi: Nigeriji, Meksiku, Venezueli, koju ostavlja 'sa žaljenjem'.

Nadbiskup je zahvalio i papi emeritusu Benediktu XVI. koji ga je zaredio za biskupa; Državnom tajništvu, u kojem je mnogo godina boravio; kardinalu Bertoneu, drugim poglavarima, kolegama i suradnicima i cijeloj Rimskoj kuriji te Papinskim predstavnicima.

"Svima sam veliki dužnik", istaknuo je nadbiskup Parolin dodajući:.

S tremom, ali i s povjerenjem i vedrinom, ulazim u ovu novu službu Evanđelju, Crkvi i papi Franji, spreman – kako je on od samog početka tražio – hoditi, graditi-izgrađivati i svjedočiti. Neka nam Gospa podari hrabrost hoditi u nazočnosti Gospodinovoj, s križem Gospodnjim; izgrađivati Crkvu na krvi Gospodnjoj, koju je prolio na Križu; i svjedočiti jedinu slavu, Raspetoga Isusa. I tako će Crkva ići naprijed. A, kako se veli u Venezueli: „Neka vas Bog blagoslovi!“ – zaključio je novoimenovni državni tajnik.

Putovi njegova gotovo 30-godišnjega služenja Svetoj Stolici doveli su novoga Papina državnog tajnika do toga da se osobno uvjeri u ono čime će se sada, kao prvi među suradnicima pape Franje, baviti, i to ponajviše iz Rima. To mu je iskustvo dalo da više puta rukom dotakne vrlo žive crkvene zajednice, od kojih neke ukorijenjene u neprijateljskom raspoloženju prema vjeri.

Kada je, tada 31-godišnji, msgr. Pietro Parolin otputovao na svoju prvu službu u nuncijaturu u Nigeriji, 1986. godine, to mu je prvo iskustvo otvorilo pogled prema kretanjima odnosa između kršćanstva i islama. Tri godine poslije leti preko oceana, prema Meksiku. Tu je msgr. Parolin sudjelovao u završnom dijelu dugoga pastoralnog i diplomatskog rada koji je Crkvu u Meksiku doveo – nakon više desetljeća teških odnosa – do pravnoga priznavanja od strane državnih vlasti.

U Rim se msgr. Parolin vraća 1992. godine. Njegov se novi ured nalazi u Državnom tajništvu, u Odjelu za odnose s državama. Nakon deset godina intenzivnoga rada, u kojemu je pratio zbivanja u raznim zemljama, u studenom 2002. godine, Ivan ga Pavao II. imenuje dotajnikom Odjela za odnose s državama. Ta veća odgovornost zahtijeva od njega da se bavi osjetljivim pitanjima - poput odnosa između Svete Stolice i Izraela, Crkve u Vijetnamu – sve do vrhunca slojevitih pregovora s kineskim vlastima, kako bi se katolicima te velike azijske zemlje omogućili bolji uvjeti za izražavanje njihove vjere, u duhu Pisma pape Benedikta XVI. iz 2007. godine.

Godine 2009. opet valja napustiti Rim i poći u Latinsku Ameriku. Taj je put msgr. Parolina očekivala Venezuela, ali kao nuncija, posvećenoga biskupa. I u tom je slučaju to bila zemlja u kojoj odnosi između Države i Crkve nisu bili baš najbolji. Sada će pak novi državni tajnik pape Franje od listopada opet biti u Rimu; na najvišem stupnju službe koju je, kako možemo zamisliti, živio onom jednostavnošću duha koju Papa, koji je došao s drugoga kraja svijeta, traži od svojih suradnika, i koju je Pietro Parolin naučio još u djetinjstvu kada su mu majka učiteljica i otac, upravitelj trgovine željeznim predmetima, na neizbrisiv način prenijeli ljubav prema Kristu.  

Spomenimo na kraju da je nadbiskup Pietro Parolin rođen 17. siječnja 1955. godine u Italiji, u mjestu Schiavon, nedaleko od Vicenze. Za svećenika je zaređen 27. travnja 1980. godine te postavljen na službu u Biskupiju Vicenza. Diplomirao je Kanonsko pravo. U diplomatsku je službu Svete Stolice ušao 1. srpnja 1986. godine, a biskupski je red primio 12. rujna 2009. godine, po rukama pape Benedikta Šesnaestoga. Osim talijanskoga, poznaje i francuski, engleski i španjolski jezik.