- U Djelima apostolskim možemo pročitati kako je sv. Pavao, nakon susreta s Isusom koji ga je promijenio, bio prihvaćen od crkve u Jeruzalemu zahvaljujući posredovanju Barnabe i tako započinje naviještati Krista - ovim je riječima papa Franjo započeo svoju katehezu tijekom opće audijencije srijedom na trgu sv. Petra u Rimu.

Time se nadovezao se na prethodne kateheze ovog ciklusa u kojima Sveti Otac podrobnije pojašnjava događaje u prvoj Crkvi.

- Zbog netrpeljivosti nekih članova Jeruzalemske crkve, Pavao se mora preseliti u Tarz gdje ga sustiže Barnaba kako bi ga pratio na dugom putu Božje riječi - rekao je Papa te nastavio - Luka nam iznosi kako ovo putovanje započinje nakon snažnog progona.

Ovaj progon, umjesto da postane razlogom zaustavljanja evangelizacije, postaje mogućnost širenja Božje riječi.

- Apostoli su se uplašili i pobjegli, ali ponijeli su sa sobom Riječ - kazao je Papa.

Prateći put ovih dvaju apostola, Pavla i Barnabe, papa Franjo donosi značenje njihovog poziva – poslanja, a to je ukorjenjivati i osnaživati vjeru pojedinih zajednica.

- Najprije dolaze u Antiohiju gdje pomažu i poučavaju zajednicu kako bi se utvrdili u vjeri. Na taj način Antiohija postaje centar od kuda se širio Navještaj, zahvaljujući ovoj dvojici misionara koji su utvrđivali srca vjernika - napomenuo je Papa.

Upravo se zato baš u Antiohiji učenici Isusovi najprije prozvaše kršćanima.

U nastavku svoje kateheze Sveti Otac objašnjava kako se upravo u Djelima apostolskim ističe narav Crkve, koja nije neka snažna zatvorena tvrđava, već šator koji se može širiti kako bi bila otvorena svima.

- Crkva ili je 'u izlasku' ili nije Crkva. Ona je Crkva otvorenih vrata - rekao je Papa te je primjerom istakao da nikako nije zadovoljan kada prolazi kraj neke crkve i vidi da su vrata zatvorena.

Sveti Otac u nastavku kateheze također iznosi i poteškoće na koje nailazi prva Crkva upravo zbog te otvorenosti svima.

Ovaj novitet otvorenih vrata poganima pokreće vrlo žustru raspravu. Neki Židovi tvrde kako je za spasenje potrebno biti obrezan, jer su govorili kako je uvjet za krštenje važno prvo izvršiti ono što je u Mojsijevom zakonu određeno i da se bez toga ne može spasiti. Upravo zbog toga Pavao i Barnaba pitaju savjet apostola u Jeruzalemu. To je bio povod prvog koncila u Jeruzalemu. Suočavaju se s teološkim pitanjem: odnos vjere u Krista i opsluživanja Mojsijevog zakona.

Kao zaključak ove rasprave možemo pronaći u poslanici Galaćanima gdje sv. Pavao kaže: „Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego – vjera ljubavlju djelotvorna…. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje.“

- Rasprava koja se dogodila u crkvi u Jaruzalemu što nam može poručiti? zapitao je Papa te zaključio kako nam upravo ona može pružiti svjetlo, osvijetliti koji su pravi načini kako se suočiti s razlikama te kako pronaći 'istinu u ljubavi'; metoda Crkve kako pronaći rješenje konflikata se bazira na dijalogu koji se sastoji od pažljivog slušanja te rasuđivanju u svjetlu Duha Svetoga.