Papa: Rado sam odlazio s roditeljima gledati nogomet

U druženju sa vjernicima, Sveti Otac, rado je odgovara na brojan pitanja.
Autor: misija.slobodnadalmacija.hr/Laudato/D.T. Photo: Youtube/Laudato srijeda, 15. ožujka 2017. u 11:03
Tijekom svoga nedjeljnoga pastoralnog pohoda župi sv. Magdalene od Canosse 12. ožujka papa Franjo susreo se brojim vjernicima te župe.
 
Roditeljima novokrštene djece se zahvalio što su donositelji života te tako i nalik Bogu izvoru svega života. Papa je tjekom susreta sa djecom odgovarao i na neka njihova pitanja. O tome kada je započeo njegov prvi susret s Isusom, papa Franjo je rekao da kada se mi približimo Isusu trebamo znati da se On nama već prije toga i sam približio. Isus je uvijek taj koji čini prvi korak. On ne čeka da mu se približimo nego nam hrli ususret i ako mi tome ne pridajemo važnosti On čeka; strpljiv je i govori našemu srcu; uvijek je uz nas, prisutan i nikad nas ne napušta.
 
Papa je također objasnio da mu godi biti Papa, kao što mu je bilo drago kad je bio župnik i vjeroučitelj; kad je bio rektor, jednostavno drago mu je biti svećenik. Nije toliko važno je li netko Papa ili običan župnik, nego da vrši volju Božju.
 
Na pitanje o svojim najljepšim trenucima u životu, Sveti Otac rekao da je imao mnogo lijepih trenutaka, ali je od malih nogu posebno radosno doživljavao trenutke kada bi s roditeljima otišao na stadion gledati nogomet. Drugi trenutak koji je spomenuo jesu susreti s desetak prijatelja iz školskih dana, s kojima se redovito, prije nego je došao u Rim. Kao treću stvar koju smatra lijepom papa Franjo je naveo vrijeme koje provede u tišini i razmatranju Svetoga pisma i u molitvi. Ima toliko trenutaka koji su mu lijepi i za sve njih je Gospodinu zahvalan.
 
Papa se potom zahvalio vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima 'stupovima' u životu župe, biskupije, na njihovu trudu. Prelijepi je to poziv, ali vjeroučitelj nije lako biti jer njihova dužnost nije samo da poučavaju o stvarima i činjenicama nego prvenstveno ponašanju i vrijednostima; životnim stvarima.
 
- Koliko puta se dogodi da kad pohodimo nekoga bolesnika mi cijelo vrijeme govorimo i tješim i na kraju mu zaželimo Božji blagoslov te odemo. Taj jadan čovjek ostane zbunjen. On ima potrebu da ga se sasluša; da se izrazi i olakša; da se požali. Čak i ako ne želi ništa posebno reći, ima potrebu biti s nekim; da ga netko gleda i sluša – kazao je Papa. 
 
- Jezik je na drugom mjestu; na prvom je mjestu uho. Osim toga potrebno je da dijalog bude konkretan, stvaran, a ne prividan i virtualan. Prvo postaviti pitanje i pustiti da onaj drugi govori – istaknuo je Sveti Otac.
 
Kada je u pitanju pretjeranoj uporaba mobilnih telefona, kao i o tome da se događa da u krugu prijatelja katkad nema međusobne komunikacije te kako nadići taj problem, Papa je rekao kako u takvim slučajevima treba uočiti razliku između komunikacije i dijaloga, jer komunicirati i dijalogizirati nije isto. 
 
U obitelji u kojoj se svaki član preko svoga mobilnog telefona s nekim dopisuje, a među njima samima nema razgovora jest problem. Nedostatak dijaloga i slušanja drugoga. Slušanje je prvi korak dijaloga, kazao je. Jedna od težih ''bolesti'' našega vremena jest nedostatak ili nedovoljna sposobnost slušanja.

- Tako započinje dijalog: on prvi priča, a ti slušaš. To se zaove 'apostolat uha' - rekao je na kraju papa Franjo.


 
 
Da biste komentirali, prijavite se.