Dragi prijatelji iz Korejskoga vijeća vjerskih vođa, drago mi je što vam ovim susretom mogu iskazati dobrodošlicu. Prešli ste dugi put kako biste došli u Rim, na svoje međureligijsko hodočašće, i zahvaljujem vam na vašoj nazočnosti ovdje. Zahvalan sam nadbiskupu Kim Hee-jongu što je predložio ovaj posjet i za njegove ljubazne riječi. Kao što sam rekao u Seulu: 'Život je putovanje, dugo putovanje, ali putovanje koje ne možemo ostvariti sami. Trebamo hoditi zajedno s braćom i sestrama u prisutnosti Božjoj' (Susret s vjerskim čelnicima, 18. kolovoza 2014.). Evo, danas, poduzimamo još jedan korak na tom putovanju!

Kao što znate, osobito od Drugoga vatikanskog koncila, Katolička Crkva neumorno se daje na često izazovnom putu dijaloga. Crkva je na poseban način potaknula dijalog sa sljedbenicima drugih religija. I danas također 'potiče svoje sinove i kćeri ... s oprezom i ljubavlju...  da priznaju, sačuvaju i potiču duhovne i moralne vrijednosti među njima, zajedno s njihovim društvenim životom i kulturom' (Nostra Aetate, 2).

Budući da se međureligijski dijalog sastoji od kontakata, susreta i suradnje, to je Bogu dragocjeno i ugodno djelo - izazov usmjeren prema općem dobru i miru. Takav dijalog mora uvijek biti otvoren i prožet poštovanjem, ako hoćemo da bude plodan. Otvoren, to jest topao i iskren, što prenose osobe koje su voljne hoditi zajedno u (međusobnom) poštovanju i čestitosti. Prožet poštovanjem, jer je uzajamno poštovanje istovremeno i uvjet i cilj međureligijskoga dijaloga: štoviše, poštuje pravo na život, tjelesnu cjelovitost i temeljne slobode, poput onih kao što su: sloboda savjesti, religije, mišljenja i izražavanja, da se tako polože temelji za izgradnju mira, za koji je svatko od nas pozvan moliti i zalagati se.

Svijet nas gleda; traži od nas da zajednički surađujemo sa svim ljudima dobre volje. Svijet nas gleda i očekuje odgovore i zajedničku predanost u rješavanju raznih problema: poput svetosti i dostojanstva ljudske osobe, pitanja gladi i siromaštva, koje još uvijek pogađa mnoge narode, odbacivanju nasilja - osobito nasilja koje obeščašćuje Božje ime i obesvećuje religiju; korupcije koja uzrokuje nepravdu, moralnoga propadanja i krize obitelji, gospodarstva i - ono najvažnije - problemu  krize nade.

Stoga je pred nama dugi put koji nam je  poduzeti s poniznošću i ustrajnošću - ne samo podizanjem svoga glasa već 'sukanjem' rukava, kako bismo sijali nadu budućnosti u kojoj čovječanstvo postaje čovječnijim; budućnosti koja čuje vapaj tolikih koji odbacuju rat i zazivaju veći sklad među pojedincima i zajednicama, među narodima i državama. Vjerske vođe su stoga pozvani da započnu, promiču i prate procese u korist dobrobiti i pomirenje svih ljudi: pozvani smo biti glasnicima mira, naviještajući i utjelovljujući stil nenasilja i mira, s jasno različitom retorikom od retorike straha i s gestama protivnima retorici mržnje.

Dragi prijatelji, neka nas ovaj susret na našem putovanju ojača. Vidjevši vas ovdje kao hodočasnike, sjetio sam se vlastitoga hodočašća u prekrasnu Koreju, zbog čega ostajem zahvalan Bogu i ljubljenom korejskom narodu. Stalno molim da ih Bog obaspe darovima mira i bratske pomirbe. Neka nam svijest o prijateljstvu i dobrim stvarima koje smo primili jedni od drugih, da snage da - uz Božju pomoć - zajedno kročimo naprijed. Hvala vam.