Papin tweet: Stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi

Danas se u Crkvi slavi spomendan jednog od najznamenitijih latinskih crkvenih otaca i velikog zapadnog crkvenog naučitelja sv. Aurelija Augustina koji je poznat i kao „doctor gratiae“, odnosno učitelj nauka o milosti Božjoj.
Autor: Radio Vatikan/Laudato/M.R. Photo: pixabay.com ponedjeljak, 28. kolovoza 2017. u 17:36

Tim je povodom papa Franjo danas sa svojim pratiteljima na Twitteru podijelio sljedeći navod iz Augustinove duhovne autobiografije Ispovijesti: „Stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“.

Za tog sveca možemo reći da je njegov životni put bio iznimno buran: od grješnika i čovjeka koji je robovao požudama svake vrste, pa i manihejskom praznovjerju postao je jedan od najvećih teologa u povijesti, a njegova su djela oblikovala zapadnu civilizaciju. Sve se to ostvarilo posredstvom svete Monike, njegove majke, koja je punih trideset godina strpljivo i ustrajno molila za sinovo obraćenja, a Bog joj je na kraju uslišio molitve.

Papin je raniji navod dio veličanstvenog Augustinovog zaziva Boga: „Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svoga grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš. Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“ (Conf., I,1,1).

A u istom je djelu biskup Hipona iskazao svoje žaljenje što mu je toliko dugo trebalo da uzljubi Boga: „Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim“ (Conf., X,27,38).


Da biste komentirali, prijavite se.