U prometejskom pokušaju da postane "savršeno društvo", čini se da Danska želi ubrzano nastaviti s projektom eliminacije svih osoba zahvaćenih s Downovim sindromom. 2004. godine  danska je vlada preko Agencije za zaštitu zdravlja dala značajan poticaj toj eugenetičkoj bitci dajući  mogućnost da trudnica besplatno postavi prenatalnu dijagnozu identifikacije i nakon toga eliminira "defektni" zametak pobačajem, objavio je talijanski katolički dnevnik Avvenire.

Izgleda da je cilj postići primat jedine države na svijetu  kao "Down Syndrome Free" (bez osoba s Downovog sindroma). Postoji i datum do kada se želi ostvariti taj san: 2030. godina. U razdoblju 2004. – 2010. godine broj rođene djece sa Downovim sindromom se je smanjivao 13% godišnje.

Objavio je to prošle godine novinar Nikolaj Rytgaard u čanku objavljenom u danskom dnevniku Berlingske, sa zlokobnom tvrdnjom da "će se uskoro roditi u Danskoj posljednje dijete pogođeno Downovim sindromom“.

Ako se uzme u obzir da sredstvo koje će se upotrijebiti za ulazak u Guinessovu knjigu je fizička eliminacija zametka vidi se koliko je suluda oduševljena definicija o "uistinu izvanrednom dostignuću“ koju je dao projektu Niels Uldbjerg, profesor ginekologije i akušerstva  Sveučilišta u Aarhusu. Vječna je napast čovjeka da dosegne savršenstvo bez Boga. San koji je određen – kako uvijek uči povijest – pretvoriti se u moru.

Prvak kršćanskog realizma Augustin iz Hippoa već je pred 1600 godina to shvatio, napisavši u svom radu Contra Academicos, kada je ustvrdio da čovjek ne može biti savršen ako ne dostigne svoj cilj,  tražiti svom svojom zauzetošću istinu Boga. Isto je tako objašnjavao da kad čovjek nastoji da bude savršen, određen je  da ostane uvijek "ljudski čovjek": "Perfectum, sed tamen hominem".

Vraćajući se na danski pokušaj, teško se je oteti pokojem pitanju.  

Jesmo li uistinu sigurni da se može smatrati bolje društvo koje čine  genetički savršena ljudska bića, u kojem nema potrebe sa se iskusi nikakav osjećaj ljubavi, milosrđa, solidarnosti prema slabijim i nebranjenim osobama, u kojem nije potrebno razumjeti i prihvatiti one koji se čini fizički različitim? U odsutnosti etičke vrjednote, na čemu se temelji kriterij određivanja tko mora pripadati genetički superiornoj rasi autoriziranoj da eliminira onu genetički podređenu? Tko određuje uvjete za prijem osobe u "savršeno društvo“? Tko jamči granice tih uvjeta? Tko može isključiti, na primjer, da slijedeći korak u Danskoj neće biti eliminacija nerođene djece s dijabetesom, bolestima srca, sljepoćom..? Jesmo li uistinu sigurni da za dosegnuti savršenstvo treba prevladati  spartanska logika planine Taigeta u odnosnu na evanđeoski poticaj ljubljenja bližnjega kao samoga sebe?

Mnogi su imali sreće čuti na posljednjem Mitingu u Riminiju dirljivo svjedočanstvo Clare Gaymard, kćerke Jérôme Lejeune, koji je otkrio Down sindrom, nazvanim i trisomija 21.Govoreći o osobnim sjećanjima, Clara je ispričala da je jednog dana mladić sa Down sindromom došao u ured njenog oca grčevito plačući. Majka tog dječaka mu je objasnila da je vidjela raspravu na televiziji, u kojoj se raspravljalo o mogućnosti eliminacije nerođenih sa Down sindromom. Mladić je zagrlio Lejeunea, moleći ga:“Doktore, žele nas sve ubiti; molim vas zaštite nas, preslabi smo, ne znamo se  zaštiti sami!“  U tom trenutku Lejeune je odlučio posvetiti svoj život obrani tih  krhkih bića. Na žalost, Lejeunea više nema. Međutim ubojice onih koje je on nazivao "moj maleni“ još kruže a uvijek se pozivaju na isti izgovor: ostvarenje savršenog društva.

Naravno, onom u kojem, osim ljudske nesavršenosti, mora biti odstranjen i Bog.

Izvor: Avvenire