Koronavirus: Je li Crkva skrenula s pravog puta sa svojim uputama?

Fra Mate Bašić pozvao je da budemo jedno u molitvi te da u poslušnosti, bez mrmljanja i okljevanja, iskažemo ljubav prema Crkvi.
Autor: hkm.hr/laudato.hr/D.R. Photo: laudato.hr petak, 13. ožujka 2020. u 16:04

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, fra Mate Bašić promišljao je o pandemiji koronavirusa i uputama Katoličke Crkve u sprječavanju širenja zaraze koje je podijelilo mnoge vjernike. Prenosimo dio njegovog promišljanja, a ostatak možete pročitati OVDJE.

Nadbiskup Firence Cosimo Bardi de’Conti di Vernio izdao je za svoju nadbiskupiju u jesen 1630. godine niz uputa za sprječavanje zaraze od kuge na temelju smjernica i prakse tadašnjeg zdravstvenog sustava i drugih kao što su nadbiskup Milana sv. Karlo Boromejski i biskup Mantove Marco Gonzaga koji su isto činili za vrijeme kuge koja je na tom području vladala od 1575 do 1577. godine. Ove povijesne činjenice mogu nam pomoći u razumijevanju današnjih smjernica Crkve vezanih uz pandemiju uzrokovanu koronavirusom.

Za vrijeme kuge u Europi Crkva je izdavala mnoge slične odredbe kao i danas. Spomenuti nadbiskup Firence propisao je da svećenici moraju imati posebna odijela od tkanine premazane voskom, poput svih ljekarnika, kirurga i liječnika, koja imaju biti crvene boje kako bi simbolizirala Kristovu muku i Božju ljubav očitovanu u karitativnom djelovanju. 

Kod dijeljenja pričesti svećenici su morali ispred sebe, između sebe i pričesnika imati tkaninu te dvije žute voštane zapaljenje svijeće koje bi zagrijavale i tako raskuživale zrak. Osim toga, svećenik je morao odmah nakon pričesti dezinficirati ruke u octu. Bile su također zabranjene nedjeljne propovijedi jer se ustanovilo da se zaraza širi zrakom te se tako htjelo spriječiti veće okupljanje ljudi prilikom misnih slavlja.

Bila su i posebna pravila za ispovijedi. Svećenicima je rečeno da drže vjernike na udaljenosti, te su se izrađivale ispovjedaonice kakve danas poznajemo (iz vremena odredaba sv. Karla Boromejskog), u obliku ormara, s time da je pregrada bio zastor od tvrđe tkanine natopljene voskom. Na taj način htjela se postići sigurnost svećenika u kontaktu s narodom pri vršenju svećeničke službe.

Do vremena kuge obično se pričešćivalo pod obje prilike pijenjem iz istog kaleža te je zbog kuge u biskupijama bilo zabranjeno pričešćivanje naroda iz kaleža. Naglasio je obavezu daljnjeg življenja svećenika na području župe, u vremenu kušnji i zaraza, kao djelitelja svih sakramenata vjernicima. Naglašeno je da i bez obzira na strah za vlastiti život prilikom pristupanja bolesnima, ne smiju uskratiti ni jedan sakrament onima koji su bolesni ili za koje se sumnja da imaju kugu. U to vrijeme velikih zaraza u svim se crkvama na osobit način uvelike kadilo tamjanom jer je tamjan od davnina bio poznat kao antiseptik s baktericidnim i drugim pozitivnim svojstvima.

Dakle, ovime se htjelo zaštiti vjernike te tako i svo medicinsko osoblje jer služiti velikom broju bolesnika nije lako, a uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.

Zato, držimo se uputa naših pastira i Crkve!

 

Da biste komentirali, prijavite se.