Riječ je o igri s parom olovaka, listom papira na kojem je iscrtan križ s riječima da i ne te zazivanjem „meksičkog duha Charliea“ riječima „Charlie, Charlie jesi li ovdje“ ili „Charlie, Charlie možemo li se igrati“.

Na stotine video uradaka, koje su uglavnom objavili tinejdžeri, prikazuju trenutak same igra u kojem se olovke navodno pomiču same od sebe i pokazuju na neki od mogućih odgovora pri čemu sudionici igre počnu vrištati i bježati.

Poznati je španjolski egzorcist Jose Antonio Fortea rekao kako ova igra zapravo uključuje izrazito okultnu praksu prizivanja duhova.

Kako je španjolski egzorcist istaknuo „neki će od duhova, koji su u temeljima prakse zazivanja, uznemirivati one koji tu igru igraju“. „Iako osobe vjerojatno neće biti opsjednute“, napominje Jose Antonio Fortea, „duh koji se zaziva ostat će neko vrijeme“ pa posljedice na osobe s vremenom „mogu biti sve veće“.

Međunarodno udruženje egzorcista, koje se u listopadu prošle godine sastalo u Rimu, dalo je izvješće u kojem ističe kako je u svijetu okultna praksa i zanimanje za okultno u porastu pa je samim time i potreba za egzorcizmima, kao pastoralna praksa na globalnoj razini, sve veća.

Porast interesa za okultno i povećanje demonske aktivnosti može se pripisati padu vjere kod pojedinaca, znatiželji koja prati tajnovitost okultne prakse, ali i žeđi za istinskom duhovnošću i odgovorima na životne potrebe.

Upravo mnogi od sudionika „Charlie, Charlie“ igre od zazivanog duha traže odgovore na životne probleme, ljubavne savjete i slično.

Drugi su, kao što je uobičajeno, ismijali pošast ove „igre“ prikazujući je kao običnu pomodnost i prevaru.

Dr. fra Josip Blažević ističe da je u slučaju „Charlie, Charlie“ igre riječ o spiritističkoj abecedi koju se želi popularizirati pa je pravo pitanje zapravo „tko i zašto to čini“ te zašto se ruši barijera „između onog pozitivnog i onog negativnog.“

„Igre bi trebale biti odgojne, a ne manipulativne namjere“, istaknuo je fra Josip Blažević.

Ukoliko se utvrdi da je duh stvaran, da nije urbana legenda uobličena u igra, i da su prikazani događaji autentični, tada „Charlie, Charlie“ nije ni igra, ni prevara, već okultna praksa s ozbiljnim posjedicama.