Elisa je kao djevojčica pobjegla iz kuće. Bila je žrtva obiteljskog nasilja i seksualnog zlostavljanja. No, ni bijeg od kuće nije bio odlazak u slobodu jer je upala u kolotečinu prostitucije te počela konzumirati alkohol i drogu. Danas je ona kompletno nova osoba.

U priči koju donosi Vatican News, imamo priliku saznati zbog čega Elisa nosi tako zvučno ime. Napose, kako ta žena, koja je proživjela mnoge nesretne stvari, sada može donositi radost i mir?

Ova Šveđanka svoj je život posvetila prostitutkama u Stockholmu, pružajući im podršku i utjehu u nastojanju da pronađu pravi smisao života te izađu iz robovlasničkog odnosa. Ona ih razumije najbolje – jer je bila poput njih.

Lindqvist se dugo borila s boli koju je proživjela u djetinjstvu te je zbog svih stvari teško stjecala povjerenje u odrasle ljude. Razumljivo, jer su je napustili oni kojima je najviše vjerovala i koji su je najviše trebali braniti.

- Jedino mi je otac povremeno pokazivao očinsku nježnost. Mislim da bez toga ne bih preživjela - kaže Elisa kojoj je otac umro kad je imala deset godina.

Priča kako se od tada stanje u kući pogoršalo.

- Očuh je bio alkoholičar i stalno me napadao. Imala sam deset godina kad je upro pištolj u mene, a ja sam ga molila da povuče okidač jer nisam više htjela živjeti - prisjeća se.

Zanimljivo, Elisa tvrdi kako je taj očuh povukao okidač, ali pištolj nije bio napunjen.

- Bog je htio da živim, premda ja nisam ni znala da on postoji - kaže.

Od kuće je pobjegla s četrnaest godina i smjestila se u obližnju obitelj koja se o njoj brinula s dostojanstvom. Međutim, izvan novog doma došla je nova opasnost.

- Jednog dana mi je prišla jedna odrasla žena i rekla mi da sam lijepa. Nitko mi to prije nikad nije rekao. Ispalo je da je osjetila savršenu žrtvu za prostituciju. Dogodilo mi se ono što se danas događa tisućama drugih djevojaka - kaže Elisa.

Nakon nekoliko godina skupila je hrabrosti, prišla toj ženi i rekla da želi prestati raditi kao prostitutka.

- Imala sam sreće. Da danas neka djevojka odluči izaći iz prostitucije vjerojatno bi je ubili i bacili njeno tijelo - govori Elisa.

Od tada je živjela kao beskućnica, uzimala hranu iz smeća. Počela je konzumirati alkohol, miješati ga s tabletama i tako upala u ovisnost. Godine 1994. odlučila je otići u centar za rehabilitaciju.

- Svi su me se bojali jer sam bila agresivna. Kad bi mi se netko približio udarila bi ga, a kad bi vidjela muškarca pljunula bi ga i psovala ga. U meni je samo postojao bijes. Primijetila sam da se svi u tom centru smiju. U početku sam mislila da je to zbog nekih tableta, pa sam pitala da mi ih daju - kaže Elisa smijući se tom događaju.

Umjesto tableta, Elisu su odveli u kapelu i počeli su moliti za nju. Elisa nije znala što se događa jer nikad nije čula o Bogu niti o molitvi. Upravo tada doživjela je čudo.

- Osjetila sam nešto nadnaravno, kao da mi je netko 'otuširao' dušu. Bila sam nemoguć slučaj i jedino me Isus mogao izliječiti. Zato sada kažem da imam 25 godina jer me je Isus 'oživio' prije toliko godina - kaže.

Elisa je potom krenula stopama vjere. Bio je to dug proces, očekivano. Kako kaže, išlo joj je dobro dok nije došla do trenutka kad je trebala oprostiti.

- To je bio moj sljedeći korak, a ja sam reagirala s bijesom. Kako netko može očekivati od mene da oprostim svo zlo koje su mi drugi učinili? - priča Elisa.

Međutim, znala je da nikada neće ozdraviti ako ne oprosti.

- Bio je to dug i bolan proces. Molila bi u kapeli za svakog poimenice. Posljednja je bila moja majka, koja me nije voljela. Shvatila sam da ona to jednostavno nije mogla jer je i ona bila žrtva - govori Elisa.

Svoj novi život usmjerila je prema drugim ženama koji proživljavaju ono što je ona doživjela. Došla je u Stockholm i vidjevši prostitutke kao da je vidjela samu sebe te tada shvatila svoj poziv. O njima se brine na majčinski način, pružajući utjehu i podršku, te dijeljenjem hrane, pića i tople odjeće i obuće.

- Najveći uspjeh je spasiti djevojku od ulice. Moje prisustvo daje im utjehu i ohrabrenje jer znaju da ima netko tko ih stvarno voli i da nisu same. Zato me zovu 'majkom' - govori Elisa.

Njeno djelovanje ne odobravaju svi, pa su je jednom gurnuli s pokretnih stepenica. Posljedice tog incidenta osjeća i danas šepajući na jednu nogu.

U listopadu 2016. godine sudjelovala je u Europskom parlamentu na Danu protiv trgovanja ljudima. U svom govoru iznijela je odgovornost i zadaću nadležnih institucija u rješavanju problema.

- Kad napunim 90 godina, vratit ću se tamo i vidjeti što su napravili - zaključno će 83. godišnja Elisa.