Barokni dizajn, arhitektonski stil nastao u Rimu u 17. stoljeću, poznat je po raskošnim ukrasima koji često graniče s raskošnim. Kad je riječ o interijerima crkve, ni jedna crkva ne može 'parirati' baroknosti crkve svetog Franje u Portu u Portugalu, ukrašenoj s više od 650 kilograma zlatne prašine.

Crkva je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine od 1996. godine, a kad je sagrađena u 13. sotljeću, bila je to obična romanička građevina domaćih franjevaca. No nakon nekoliko razornih požara crkva je rekonstruirana u gotičkom stilu s urezanim interijerom od drva. Tek u 17. i 18. stoljeću crkveni su se interijeri počeli uređivati ​​u baroknom stilu diljem Europe.

Za posao su angažirani najbolji portugalski umjetnici i zlatari, a posao je trajao desetljećima. Svaka od triju unutarnjih lađ, uključujući krovove, stupove i prozorske okvire, ukrašena je složenim graviranjem i obložena zlatnom prašinom. Oštar kontrast između umjerene gotičke vanjštine i sjajnih unutarnjih navoja čini crkvu svetog Franje jednim od najintrigantnijih primjera katoličke arhitekture u zemlji.

Pri ulasku u crkvu, s lijeve strane nalazi se kapela groba Luisa Alavare de Sousa, lokalnog plemića, ukrašena jednom od najstarijih freski u Portugalu, koja predstavlja Gospu od Ružarija. U središtu je polikromni granitni kip svetog Franje iz 13. stoljeća.

Od svih detaljno ukrašenih oltarnih slika najvažnija je polikromna drvena rezbarija iz 1718. godine koja prikazuje Jišajevo drvo, ilustracija Isusova obiteljskog stabla s dvanaest kraljeva Jude koji su kroz grane drveta spojeni s glavnim tijelom, Isusovim, otac David i kralj Izraelaca.