Subotnje jutro 7. prosinca 2013. prolazilo je u mislima s fra Zvjezdanom Linićem, divnim čovjekom i divnim franjevcem koji je to jutro završio svoj zemaljski hod. To sam jutro molila za fra Zvjezdana, pomalo u nevjerici da je doista napustio ovaj svijet iako se znalo za njegovo teško zdravstveno stanje. Ovo ne pišem kako bih potaknula tugu i tjeskobu zbog gubitka patra Linića, već kako bih potaknula prijatelje koji su upoznali Isusovu ljubav posredstvom ovog divnog čovjeka, na ustrajnost u molitvi za fra Zvjezdana i na zahvaljivanje Gospodinu za njegovo postojanje i služenje u našem narodu. U srijedu, 11. prosinca bila sam na pogrebu fra Zvjezdana kako bih mu odala počast zbog  predanog služenja Gospodinu čiju je ljubav i dobrotu tolikim žarom i s velikom radošću propovijedao i svjedočio.
 
Blagost, predanost, ljubaznost, snaga vjere, te neobično iskren i divan osmjeh upućen svakom čovjeku kojeg se na životnom putu susretne...to je bio fra Zvjezdan. Cijeli svoj svećenički poziv, svoj život, posvetio je upoznavanju ljudi sa Kristom.  Naviještao je Njegovu beskrajnu ljubav i dobrotu, toliko blago i staloženo, a toliko strastveno i snažno! Svi koji smo poznavali ili susreli fra Zvjezdana možemo posvjedočiti koliko su iz njega riječi samo tekle, koliko je snažno govorio i silno želio da shvatimo koliko nas Gospodin zaista ljubi. Geslo njegovog svećeničkog poziva bilo je: Isuse, dobroto beskrajna!
 
Čovjek koji je posvetio život služenju Gospodinu. Kristov alat ljubavi. Tolikima je teško upoznati Isusa jer su se sami od njega jako udaljili. Toliki ljudi koji u srcima nose prazninu koju samo Isus može ispuniti. Fra Zvjezdan je ljudima doveo Isusa. Mnogi smo osjetili Isusov zagrljaj i blizinu kroz susrete i seminare koje je vodio fra Zvjezdan - dobri putnik na Isusovim cestama ljubavi koji je posredovao  susrete s Gospodinom  u srcima žednim  Njegove dobrote. Puno je govorio o obraćenju srca, o Božjoj milosti, ljubavi, o Bogu koji nam je svima tata. Tata koji je blizak i prisutan. Koliko je on samo pomogao da se u svakom čovjeku rasplamti ljubav Božja u srcu!
 
Fra Zvjezdan je doveo Isusa u raspadnute živote, u krhotine duhovno praznih života, u mlake živote, nezainteresirane za duhovni napor i molitvu, u živote pune razočaranja, obijesti, dosade, u srca žedna Božje milosti i konkretnog osobnog susreta!
 
Sad imamo novog zagovornika na nebu, nastavimo svoje molitve i nakane pružati njemu koji će ih predavati Gospodinu. Fra Zvjezdan mi je pokazao da mi je Isus doista blizu, spoznala sam Kristovu stvarnu prisutnost u molitvi. Pater Zvjezdan poticao je na praštanje dužnicima, na blagoslivljanje umjesto proklinjanja i srditosti, na milosrđe prema drugome čovjeku umjesto ignoriranja. Poticao je na zajedništvo u molitvi, na važnost i snagu molitve, na zahvaljivanje za sve darove i njihovo prihvaćanje s ljubavlju. Potaknuo me da još snažnije, svim srcem zahvalim Isusu za sve na kraju dana riječima: Isuse, hvala ti! Isuse, hvala ti za ovaj dan, hvala ti na svemu što mi daješ, hvala ti na svim ljudima koje sam danas srela, blagoslovi i mene i njih. Hvala ti, Isuse! Kako je bilo prekrasno svake godine ponovno doći na isto mjesto, sresti ljude kojima se nadam i one potpuno neočekivane...i svake godine ponovno pjevati s fra Zvjezdanom i prepunom dvoranom ljudi Isuse, volim te!
 
Svakome je bio prijatelj i svatko je mogao osjetili bliskost s njim. Tko ga je god imao prilike upoznati, mogao ga je nazivati svojim Zvjezdanom. Bio je sa svima, uvijek je našao vremena, žarko je molio zazivajući Duha Svetog, za sve prisutne i za naše obitelji. Svaki put kad bismo na seminarima ostavljali nakane napisane na papirićima, fra Zvjezdan je govorio da će sve te nakane biti pročitane i predane Gospodinu, u utorak u kući susreta Tabor - svaka od njih. Snažno je molio za sve. 
 
Fra Zvjezdane, ti si doveo Isusa u one praznine koje su ga toliko žudjele. Isuse, ti tolikom snagom ljubiš preko ovog čovjeka, podaj mu vječni mir u zajedništvu s Tobom, u kojem će gledati Tvoje lice, Isuse, dobroto beskrajna! Posljednje riječi, kojima smo ispratili fra Zvjezdana na sv. misi u Samoboru, u crkvi Uznesenja blažene Djevice Marije, bile su riječi provincijala franjevačke provincije kojima je završio propovijed: Zvjezdane, doviđenja u vječnosti!