Prije nekoliko godina sam došao u kontakt s Carom Stemmlerom, umirovljenim pilotom Swissaira i pasioniranim ljubiteljem povijesti, tradicije i umjetnosti. Već deset godina Caro je i predsjednik udruge za zaštitu graditeljske kulture i baštine (Heimatschutz) u Schaffhausenu. Ispričao mi je zanimljivu priču. Njegova majka Anna (rođena Scarsi) pred više od osamdeset godina radila je kao kućna pomoćnica u Hrvatskoj!

Malo sam bio zbunjen ovom pričom, a još više iznenađen kad mi je rekao kako je njegova majka još živa, napunila punih sto godina i da još koristi neke hrvatske riječi. Bili su to dovoljno jaki razlozi da skupa posjetimo gospođu Annu u domu za umirovljenike. Tu je živjela zadnjih nekoliko godina, u dubokim devedesetim još je uvijek sama vodila kućanstvo obiteljske kuće. U domu nam se pridružio i Carov brat Otti i vodili smo vrlo zanimljiv razgovor koji sam djelomično snimio i video kamerom.

Anna Scarsi je zapravo svoju službu započela još u Ženevi, u malom mjestu Russin. Tu je bila namještena kao kućna pomoćnica dr. Radoslava - Radka Radoševića i njegove supruge Anke. Radko je bio sin uglednog zagrebačkog odvjetnika i barunice, a studirao je kemiju u Zürichu. Nakon uspješne znastvene karijere vodio je jednu britansku kemijsku firmu u Ženevi. Tridesetih godina prošlog stoljeća Radoševići se vraćaju u Zagreb, a s njima ide i njihova vrijedna kućna pomoćnica. U Zagrebu ostaje nekoliko godina, dovoljno da solidno nauči hrvatski jezik, no veze s obitelji Radošević i njihovom rodbinom ostaju neprekinute sve do njene smrti.

Obitelj Radošević u Zagrebu je uživala veliki ugled pa su i u njihovu vilu na Pantovčaku zalazila mnoga zanimljiva imena tadašnjeg Zagreba. Čest gost na ručku bio je i nogometaš Ico Hitrec – kazivala nam je gospođa Anna. Sjećala se i Vlahe Paljetka i njegovih pjesama. U kuću su dolazili i drugi ugledni Zagrepčani. Nedjeljom bi redovito odlazili u Šestine ili u šetnju Maksimirom. Život u Zagrebu bio je vrlo lijep i dinamičan – sa sjetom u očima prisjećala se svojih mladenačkih dana gospođa Anna.

Tih godina u Hrvatskoj ju je u dva navrata posjetio Otto Stemmler, njen zaručnik i kasnije muž. Za vrijeme njegovog boravka u Hrvatskoj puno su putovali. Uglavnom su obilazili gradove na Jadranu i otoke, ali su putovali i po Slavoniji, Zagorju, Hercegovini, a preko Dubrovnika čak do Crne Gore. Na tim putovanjima Otto je uvijek nosio fotoaparat i bilježio vedute i scene iz hrvatskih gradova. Te vrijedne negative poklonio mi je njegov sin Caro i jedan mali dio te kolekcije možete pogledati u ovom prilogu. (Gotovo cijela kolekcija je digitalizirana, a po završetku ćemo negative proslijediti u arhiv u Hrvatsku).

Otto i Anna Stemmler podigli su četvro djece i u Schaffhausenu su, nastavljajući obiteljsko tradiciju, vodili trgovinu krznima i bundama. S Radoševićima su ostali u kontaktu i u ona teška vremena za vrijeme drugog svjetskog rata i poslije. Vila na Pantovčaku bila je od nove komunističke vlasti oduzeta i Radoševićima je za stanovanje ostavljen samo jedan dio kuće. Radko i Anka nisu imali djece. S rodbinom i njihovim potomcima obitelj Stemmler i danas održava vezu.

Anna Stemmler Scarsi preminula je u Schaffhausenu 3. ožujka 2011., kratko nakon njenog stotog rođendana. Film koji je priložen ovom tekstu nastao je nekoliko mjeseci prije njene smrti.