Gualberto je rođen oko 985. godine te je odgojen kao ratnik. Upravo ga je ratnička osvetoljubivost natjerala da traga za ubojicom svoga brata. Pronašao ga je na Veliki petak i kad je htio posegnuti za osvetom, ubojica je pred njim pao na koljena, raširio ruke poput Isusa na raspelu i zamolio oproštenje.
 
U tom trenutku, kako kaže priča, Giovanniju se ukazao Krist na križu. Odlučio mu je oprostiti u ime onoga koji je umro na križu te je potrčao do obližnje crkve, kleknuo pred raspelo. Tad se dogodilo još jedno čudo – vidio je kako Isus na raspelu sagiba svoju glavu prema njemu u znak odobravanja.
 
Ti su događaji nagnuli Gualberta na promjenu života te je odlučio do kraja života služiti Kristu. Otišao je u benediktinski samostan protiv volje svojih roditelja. Tamo se zadržao nekoliko godina, a otišao je zbog toga što su se u to vrijeme kupovale crkvene pozicije.
 
Na poticaj Duha Svetoga osnovao je novu redovničku zajednicu te se smjestio na šumskom zemljištu gdje je izgradio samostan Vallombrosa. Ostao je zapamćen po djelima milosrđa, proročanstava i različitih čuda.
 
Preminuo je 12. srpnja 1073. godine u Passignanu kraj Firence, a svetim ga je proglasio papa Celestin III. 1193. godine. Zaštitnik je šumara i čuvara parkova.