Mnogima je poznato kako je njemački diktator Adolf Hitler, demokratskim putem došao na vlast, ali ne i podatak kako je Hitlerova stranka dobivala, u usporedbi s ostalim, znatno najmanje glasova u  regijama u kojima su većina katolici, što je direktno sprječavalo da nacisti osvoje većinu u parlamentu, s kojom bi mogao lakše vladati. 

 

Posljednji parlamentarni izbori u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata održani su, na današnji dan, petog ožujka 1933. godine. Cilj Hitlerove nacističke stranke (NSDAP) bilo je osvajanje većine, kako bi se učvrstila nedavno stečena vlast. Naime, u siječnju te godine Hitler je postao njemačkim kancelarom, unatoč tome što nije imao apsolutnu većinu u parlamentu (socijaldemokrati i komunisti imali su zajedno više zastupnika).
 

Hitleru je dobro došao palež Reichstaga (zgrade parlamenta) koji je počinio jedan komunist-piroman, za optuživanje svih komunista i njihovo stavljanje izvan zakona. Unatoč velikom trudu, ni na ovim izborima nacisti nisu uspjeli dobiti apsolutnu većinu. Dobili su 43,91% glasova. Sljedeća najjača stranka bio je SPD (socijaldemokrati koji i danas postoje) s 18,25%, a treći su bili komunisti s 12,32% glasova.
 

Zanimljiva je prostorna raspoređenost glasova po Njemačkoj tijekom izbora na kojim je sudjelovala Hitlerova Nacistička stranka. Naime, nacisti nisu dobivali većinu obično u onim izbornim jedinicama koje su bile većinski katoličke. Razlog neuspjehu Hitlera među katolicima bilo je protivljenje Katoličke crkve nacizmu.
 

Ipak, i ovakvi ishodi izbora bili su dovoljni Hitleru da progura zloglasni Zakon o ovlastima (njem. Ermächtigungsgesetz), koji je dopuštao njemu i njegovoj vladi da donosi zakone bez pristanka parlamenta. To je u konačnici dovelo do ukidanja demokracije i uvođenja potpune nacističke diktature.