Pobudnicu je predstavio nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije 21. studenoga u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Istaknuo je kako je riječ o programatskom dokumentu kojim se želi potaknuti kršćanske zajednice da nastave djelatno širiti milosrđe i po završetku Godine milosrđa.

Izraz ''misericordia et misera" preuzet je od svetog Augustina koji njime opisuje susret između Isusa i preljubnice (usp. Iv 8, 1-11) kako bi objasnio otajstvo Božje ljubavi kad izlazi ususret grešniku.
 
U Pismu su sadržane četiri važne odrednice: svi će svećenici moći dati odrješenje onima koji su počinili grijeh pobačaja; misionari milosrđa će nastaviti svoju službu; vjernici koji pohađaju bratstvo sveti Pio X. i nadalje će valjano primati sakramentalno odrješenje, i kao četvrta odrednica, ustanovljen je Svjetski dan siromaha.

U javnosti je posebno odjeknula odredba da će svi svećenici moći dati odrješenje od grijeha pobačaja stoga ukratko pojašnjavamo grijeh pobačaja i odrješenje od njega.

Pobačaj spada među grijehe za koje crkveni zakon određuje kaznu izopćenja, i to tako da se ne čeka presuda odgovarajuće crkvene vlasti nego je presuda unaprijed izrečena te joj podliježe svaki koji takvo djelo počini. (Kanon 1398. Zakonika kanonskoga prava: 'Tko sudjeluje u vršenju pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno.')

Izopćenje, latinski excommunicatio, u prvom redu znači gubitak prava na pričest (latinski se pričest upravo kaže communio).
 
Ukratko, čim vjernik izvrši pobačaj ili na bilo koji način sudjeluje u njegovu pripremanju i izvršenju, ako do pobačaja doista dođe, dužan je sam na sebe primijeniti dotičnu kaznu. Svećenik ne može dati valjano odrješenje dok se vjernik nalazi pod tom kaznom. Treba ju, dakle, najprije otpustiti.
 
Kazna je po zakonu do sad bila pridržana ordinariju, biskupu, odnosno nadbiskupu dotične biskupije. Ali sam biskup unaprijed podjeljuje ovlast otpuštanja te kazne mnogim svećenicima: kanonicima, prebendarima, dekanima, ispovjednicima u poznatim prošteništima te u katedrali, upraviteljima župa na području njihovih župa, ravnateljima crkava i još nekima. Također tu ovlast redovito imaju svi svećenici u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrijeme te u svakoj župi kad se ondje održavaju misije, proštenja, klečanja, duhovne obnove i druga okupljanja s velikim brojem vjernika.
 

Što Papa zaista želi?

U vjerničkoj se javnosti pojavio određeni strah da je Papa na određeni način relativizirao težinu pobačaja kao ubojstva nerođenog djeteta.

Jedan od osmorice hrvatskih Misionara milosrđa, profesor na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu fra Ante Vučković za Hrvatski katolički radio rekao je kako Papa pobačaj ne relativizira.

- Pročitate li ovo pismo, vidjet ćete da Papa izravno kaže da je grijeh pobačaja teški grijeh jer se ubija nevino ljudsko biće. Međutim, Papa inzistira da se ni najtežim grijehom ne zatvaraju vrata Božjega milosrđa. Božje milosrđe veće je od bilo kojega ljudskoga grijeha, pa i od ovoga grijeha pobačaja. Dakle, Papi je stalo da stavi naglasak ne na ljudski grijeh, nego na Božje milosrđe. Time se ne relativizira grijeh nego se, dapače, ističe da je grijeh težak, ali da su vrata milosrđa otvorena, ali onome tko traži milosrđe, tko se kaje, tko je shvatio da se tako nešto ne smije raditi i tko se više ne slaže sa svojim pogrešnim odlukama – rekao je.