Međugorje slavi 35. obljetnicu prvog ukazanja Gospe

Hodočasnici u Međugorju stvaraju sliku svjetskoga središta, šire toleranciju i svojim ponašanjem pozivaju na jednakost svih rasa naroda.

Kraljica-mira-(1).jpg
Autor
vecernji.hr/medjugorje.info/Laudato/I.D.
Fotograf
Mateo Ivanković
Objavljeno:
 
25.06.2016 10:00

Dana 24. lipnja 1981. godine hercegovačka župa Međugorje s tek par tisuća stanovnika ucrtana je na mnoge svjetske karte.

U crkvu svetoga Jakova, na Podbrdo ili na brdo Križevac, tri glavne točke međugorske župe, pohrlili su milijuni hodočasnika tražeći rješenja u nagomilanim problemima, oni koji su čeznuli za duhovnim utočištem, oni koji su vapili za ozdravljenjem ili jednostavno čeznuli za mirom.

I danas je tako jer snaga Međugorja ne blijedi. Hodočasnici u Međugorju stvaraju sliku svjetskoga središta, šire toleranciju, svojim ponašanjem pozivaju na jednakost svih rasa i naroda, šire pozitivne vibracije. Znajući za povijest Bosne i Hercegovine, za stradanja u ratu devedesetih godina prošloga stoljeća, mnogi će se zapitati i je li Gospin poziv na mir 1981. godine bio najava krvavoga rata na ovim prostorima.

Točno je 35 godina prošlo od kada se Gospa na brdu Crnica u Međugorju ukazala šestero mladih - Ivanki Ivanković, Mirjani Dragićević, Vicki Ivanković, Ivanu Dragićeviću, Ivanu Ivankoviću i Milki Pavlović.

Toga dana vidjeli su zapravo bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli.

Ostalo je zapisano da su te srijede oko 18 sati djeca na Podbrdu vidjela ''prekrasnu mladu ženu s djetetom u naručju''.
Davala im je rukom znak da joj se približe, no nije im toga prvoga dana ništa govorila.

Glas se brzo proširio među njihovim obiteljima, susjedima, Međugorjem, Bijakovićima, Brotnjom, Hercegovinom.

Na strmom putu iznad mjesta Bijakovići u župi Međugorje, na jugu BiH, milijuni hodočasnika u proteklih trideset godina jednostavno su odnijeli svaku travku, kamenčić i grumen zemlje. Prizor koji ćete zateći jednostavno vam se mora urezati u pamćenje: ostala je gola stijena kao svojevrsni dokaz vjere, ustrajnosti, strpljenje…

Trideset i pet godina nakon toga, rijeke ljudi i dalje se uspinju na Podbrdo ili Brdo ukazanja. Tih nekoliko stotina metara iznad mjesta Bijakovići uspone obilježavaju molitva i tišina, vapaji za ozdravljenjem, traženje utjehe u vjeri, potraga za mirom.

A tako je, kako su kazali vidioci, Gospa njima već prvog tjedna i poručila: 'Ja sam Kraljica Mira'. I od tada je, najviše usmenom predajom, župa Međugorje postala najbrže rastuće
 kršćansko svetište na svijetu.

Upravo vezano za Brdo ukazanja, krenula su kasnije i mnoga svjedočanstva o ozdravljenjima, što je Međugorju dalo novu dimenziju.

Za 35. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju međugorski župljani i hodočasnici pripravljaju se devetnicom. Svaki dan u 16 sati moli se krunica na Brdu ukazanja – Podbrdu. Večernji molitveno-liturgijski program na vanjskom oltaru započinje u 18 sati molitvom krunice, a sv. misa je u 19 sati.

Povodom obljetnice i velikog interesa javnosti za temu Gospinih ukazanja u Međugorju prenosimo dio intervjua s fra Antom Vučkovićem, prodekanom za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, objavljenom prošle godine na portalu dnevno.hr.
 
Javno govorite o tome kako čovjek može konstruirati svoju sliku Boga, pa tako i Blažene Djevice Marije te projicirati očekivanja koja ne moraju biti točna.
 
Da. Svi smo u mogućnosti sebi stvoriti svoju sliku o Bogu. Podjednako to možemo i o Gospi. Zato i postoji tako snažna zabrana pravljenja likova Boga. Ti se likovi mogu praviti od zlata i srebra, od drva i metala, ali i od riječi i pojmova, ideja i osjećaja. No, zabrana pravljenja lika Drugoga tiče se i međuljudskih odnosa. Levinas nas je učio da dočim sebi stvorim sliku o drugom čovjeku, više nemam kontakta s njim, drugim, drukčijim, nego sa svojom slikom o njemu. Umjesto drugoga imam pojam. Ispod tog zahvata krije se moć. Volja za moć. Ona se provuče i u naša uvjerenja i naša vjerovanja. Židovstvo, a onda i kršćanstvo, jako su osjetljivi na mogućnost naše proizvodnje slika o Bogu i projekcija naših želja te sudova na Boga.
 
Može li netko „narediti“ Gospi gdje će se ukazati i koliko puta ili ne?
 
To se naravno odnosi i na pitanje Gospe i njezinih ukazanja. Crkva je kroz dugo vremena brusila kriterije za nadnaravne fenomene. Među njima ne postoji ni jedan kriterij koji bi govorio: ako se Gospa ili neki anđeo ukaže X puta, onda je to autentično, a ako je ispod ili iznad tog broja, onda je to neautentično. Uzimati broj ukazanja kao kriterij za ili protiv ukazanja promašuje srž pitanja.
 
Gospine poruke daju do znanja da ju „šalje Svevišnji“ i da njezina ukazanja imaju jasan smisao. Brojna su svjedočanstva ljudi, a svjedočili su i hodočasnici tijekom susreta, kako su primjerice u Međugorju susreli Boga, doživjeli Božju Milost i obratili se. Je li riječ o slučajnosti ili nečem drugom?
 
I ovdje bi valjalo razlikovati. U Crkvi se ni ne može zamisliti neko autentično ukazanje koje bi bilo protiv Božje volje, neko pobunjenično ukazanje, neko Gospino ukazanje na svoju ruku. S druge strane, ne mogu se sva vjernička iskustva u Međugorju svesti pod zajednički nazivnik Gospinih ukazanja ili poruka. U Međugorju, neovisno o Gospinim ukazanjima i porukama teče Božja milost kanalima koji su Crkvi posvuda zajamčeni: sakramenti, molitva, post, ljubav. To ne bi trebalo brkati. Netko se može ispovijedti usred prašume ili pustinje i doživjeti Božju milost kao što je doživi netko tko se ispovjedi u Međugorju.
 
Nezanemariva je činjenica da je ipak riječ o velikom broju ljudi koji svjedoče o Međugorju, ali i onih koji mu se protive. Koji su razlozi opiranja događajima u Međugorju koja često prijeđu u ismijavanje ili vrijeđanje?
 
Mislim da ih ima mnogo. Mogu biti razumske, teološke, emotivne naravi ili se pojavljivati iz jednostavnog razloga što u nečiji duhovni, razumski obzor ne stane nešto kao ukazanje ili ukazanje Gospe ili nešto kao vjera u nadnaravno. No, ako otpor prelazi u ismijavanje i vrijeđanje, više nije riječ o otporu prema Međugorju, nego o nedostatku poštivanja temeljnih ljudskih vrijednosti. S tuđim se uvjerenjima čovjek nikada ne smije ismijavati. Nikada nije dopušteno vrijeđati druge ljude zbog njihove vjere kakva god ona bila. Ako netko to čini u ime svoje vjere, mislim da bi ju bilo dobro temeljito propitati.
 
Koliko će odluka pape Franje utjecati na daljnju situaciju?
 
Ne znam. Ne znam kakva će njegova odluka biti i ne mogu znati kako će utjecati na tijek događaja u Međugorju. Još uvijek mislim da je savjet židovskog farizeja Gamalijela sjajan. Da parafraziram: ako je Međugorje naum ili djelo ljudi, propast će. Sve je ljudsko propadljivo i smrtno. Ako li je pak od Boga, neće ga ljudi moći uništiti.
 
Što biste izdvojili kao glavnu poruku za sve koji na svom životnom putu traže odgovore?
 
Meni se čini da je u Međugorju lakše nego drugdje doći u dodir s temeljnom kršćanskom porukom i uvijek iznova potvrđenim životnim iskustvom: napukli život nije osuđen na smrt. Ima izlaza: iz droge ili bilo koje ovisnosti, iz nesređenih odnosa, iz života kao da Boga nema. Postoji otvorena mogućnost svoj život dovesti u sklad s Bogom, s drugim ljudima i sa samim sobom. Taj izlaz otvorio je i drži otvorenim Isus Krist, pravi lik Božji, svojim životom, smrću i uskrsnućem.

Međugorska himna Gospi – Majci Mira

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: