Na taj su dan prije 213 godina crnci robovi u Santo Domingu organizirali ustanak, koji je odigrao važnu ulogu u ukidanju trgovine crnim robljem, koja se događala preko Atlantskog oceana. Žrtvama te trgovine bilo je, čini se, više od 10 milijuna stanovnika afričkog kontinenta, koji su kao robovi dovezeni u Južnu i Sjevernu Ameriku. Kako bi se ta strašna i teška nepravda mogla dogoditi u kršćanskom okruženju, na Zapadu, trebalo je na neki način zanemariti ideju da i rob ima ljudsku narav, izjavio je u razgovoru za Radio Vatikan novinar Raffaello Zordan, stručnjak za afrička pitanja u misijskom časopisu “Nigrizia”.

Premda je službeno ukinuto, robovanje kao pojava nije nestalo sa zemlje, jer još uvijek postoje razni oblici prisilnog rada, koji su napose rašireni u Africi. Tako je u Mauritaniji ropstvo zemljoradničkog stanovništva službeno ukinuto tek 1981. godine. No, još uvijek u nekim krajevima postoje gospodari koji smatraju kako imaju punu vlast nad svojim robom, kako ga mogu posuditi, unajmiti i prodati.

To se još uvijek događa u ratarskim sredinama. Premda afričke vlasti takav postupak progone, on još uvijek postoji. Na Obali Bjelokosti uvriježila se sve do nedavno pojava djece-robova, koji su radili na plantažama kakaa i kave. Tu su djecu-robove vlasnicima plantaža unajmljivale siromašne obitelji.