Na današnji dan 1526.: bitka na Mohačkom polju

Odbivši prijedlog državnog kancelara Brodarića da pričeka hrvatsku i erdeljsku vojsku kralj je krenuo u bitku.
Autor: narod.hr/Laudato/M.R. Photo: narod.hr utorak, 29. kolovoza 2017. u 09:12

Mohačku se bitku smatra prekretnicom u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, jer je nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića uslijedilo razdoblje vladavine dinastije Habsburg. Stoga se tu bitku ponekad u mađarskoj historiografiji smatra i razdjelnicom srednjeg i ranog novog vijeka.

Nakon više od 400 godina postojanja samostalno Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo doživjelo je svoj tragičan kraj u čuvenoj bitci na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. godine. U toj bitci snage Osmanskog Carstva, koje je predvodio sam sultan Sulejman Veličanstveni, potpuno su razbile hrvatsko-ugarsku vojsku na čelu s kraljem Ludovikom II. Jagelovićem. Sam je kralj poginuo, bježeći pred neprijateljem, utopivši se u potoku Čelej (madž. Csele).

Bitci je prethodilo osmansko zauzimanje Beograda 1521. nakon čega su jugoistočne granice Kraljevstva ostale nezaštićene. Da bi spriječio daljnje prodiranje neprijatelja Ludovik II. Jagelović, hrvatsko-ugarski kralj i kralj Češke, oženio je Mariju Austrijsku iz loze Habsburgovaca nadajući se njihovoj vojnoj i logističkoj pomoći. Da bi to osujetio sultan je zapovijedio opći napad na Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. U lipnju je osmanska vojska,  pod zapovjedništvom sultana i njegova velikog vezira Ibrahim-paše, prešla Savu kraj Zemuna te se sastala s postrojbama predvođenima bosanskim i smederevskim sandžak-begovima, Husrev-begom i Bali-begom Jahjapašićem. Nakon što su u srpnju osvojili Petrovaradin Ludovik II. skupio je vojsku i krenuo im u susret s oko 40.000 vojnika te se utaborio na Mohačkom polju. Glavni zapovjednik hrvatsko-ugarske vojske bio je kaločki nadbiskup Pavao Tomory, hrvatsku je vojsku pritom predvodio ban F. Batthyány. Istovremeno transilvanijska vojska (oko 13.000 ljudi), pod zapovjedništvom Ivana Zapolje, čuvala je prolaz kroz južne Karpate, a glavnina hrvatske vojske krenula je kralju u susret pod zapovjedništvom kneza Krste Frankopana Ozaljskog (oko 5.000 boraca).

U međuvremenu je osmanska vojska osvojila Ilok i Osijek, sagradila velik most na Dravi i prešla u Ugarsku. Odbivši prijedlog državnog kancelara Brodarića da pričeka hrvatsku i erdeljsku vojsku kralj je krenuo u bitku. Naime, Ludovikovi su vojskovođe računali na prednost koju su pridobili izabravši povišeni teren u odnosu na mnogobrojnijeg neprijatelja. Ishod je bio katastrofalan. Poginuo je velik broj hrvatskih i ugarskih velikaša (njih oko 1.000) i oko 10.000 vojnika, a država je ostala bez kralja.

Mohačku se bitku smatra prekretnicom u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, jer je nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića uslijedilo razdoblje vladavine dinastije Habsburg. Stoga se tu bitku ponekad u mađarskoj historiografiji smatra i razdjelnicom srednjeg i ranog novog vijeka.


Da biste komentirali, prijavite se.