Hrvatska grofica Jelena Zrinski najstarija je od četvero djece bana Petra Zrinskog i Ane Katarine rođene Frankopan. Jelena se u 22. godini udala za mladog mađarskog kneza Ferenca Rakoczija. U kratkom braku imala je troje djece, ali je jedno preminulo. Inteligentna, odlučna i hrabra, Jelena je privoljela muža da se pridruži pokretu njezina oca u otporu protiv Beča, a sama je taj otpor širila po cijeloj Ugarskoj. Nakon sloma urote 1671. carska vojska je za odmazdu uzela sve Rakoczijeve utvrde osim Munkačeva. Njezin muž ubrzo je umro pa je ostala sama s dvoje nejake djece.

Šest godina poslije sklopila je brak s novim vođom pobune protiv habsburškog dvora, knezom Gornje Ugarske Imrom Thokolyjem. Kada je turska vojska poražena pod Bečom, carska vojska žestoko je progonila Tokolyjeve pobunjenike. U to je vrijeme Jelena bila u tvrđavi Munkačevo, u današnjoj Ukrajini. Tri je godine žestoko pružala otpor, zbog čega ju je francuski kralj Luj XIV. nazvao „najodvažnijom ženom Europe“. Preživjevši teške dane opsade kojom je najvjerojatnije htjela skrenuti pozornost na ugarsko pitanje, Jelena se naposljetku morala predati Beču. Oduzeli su joj djecu i stavili pod tutorstvo dvora. Nikada ih više nije vidjela, ali je sinu Ferencu II. uporno slala pisma.

„Zemaljska se dobra mogu izgubiti, ali tko izgubi čast i glas taj gubi baš sve“, pisala mu je.

Jelenu je naposljetku njezin muž koji je bio u progonstvu uspio razmijeniti za zarobljenoga generala pa mu se pridružila na prostoru Osmanlijskog Carstva. Jedno vrijeme živjeli su u Carigradu, a zatim u Nikomediji, današnjem Izmitu na obali Male Azije gdje je i umrla.

„Otrgnu  smrt taj  cvijet s poljane baš najplemenitiji od svega cvijeća“, zapisao je njezin tajnik. Srčana zrinjevka Jelena Zrinski pokopana je s mužem u carigradskom predgrađu Galata u kapelici svetog Benedikta.