Taj savjesni znanstvenik, zaslužan za otkriće penicilina, lijeka koji je samo za vrijeme Drugoga svjetskog rata spasio milijune života, rodio se 1881. u Škotskoj. Fleming je rođen na farmi u Lochfieldu blizu Darvela u Škotskoj, a školovan je na akademiji u Kilmangorcu.

Kad je naslijedio nešto novca, odlučio je studirati medicinu u londonskoj bolnici St. Mary gdje je i ostao cijeli život. Tijekom Prvoga svjetskog rata Fleming je liječio ranjenike, a kad su se topovi utišali, počeo se zanimati za bakteriologiju. Istraživao je prirodne lijekove koji uništavaju bakterije, a prvi je uspjeh ostvario 1922. proizvevši lizozim. Taj enzim koji prirodno uništava bakterije ipak se nije mogao upotrijebiti za liječenje zbog premalih koncentracija.

Kada je u rujnu 1928. na povratku s godišnjeg odmora u inficiranoj posudi otkrio plijesan, umjesto da je se riješi, počeo ju je proučavati. Otkrio je da gljivica Penicillium notatum uništava bakterije. Uzorak takve plijesni dospio je do skupine znanstvenika koje je predvodio Howard Walter Florey, a u čijem je radu sudjelovao i kemičar Ernest Boris Chain. U predvečerje Drugog svjetskog rata ta je trojka imala dokaze da je penicilin moćno oružje u borbi protiv infekcije.

Penicilin je spasio milijune života tijekom rata. Javnost je ipak najviše klicala Flemingu, dodijeljeno mu je i plemstvo, a 1945. s Floreyem i Chainom dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju.