Rođen u Trebarjevu Desnom 1871. godine, kao mladić borio se protiv mađarizacije, zbog čega je nakon spaljivanja mađarske zastave 1895. morao nastaviti studij u Pragu.

Po povratku u domovinu, Radić oštro odgovara na napis kojega 1902. prenosi zagrebački list "Srbobran" u kojemu se Hrvatima naviješta rat do uništenja.

Dvije godine kasnije s bratom Antunom osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Stranka je ostvarivala skromne rezultate, jer seljaci, koji su tada činili čak 4/5 sveukupnog stanovništva, još nisu imali pravo glasa.

Rješenje hrvatskog pitanja Stjepan Radić je na početku vidio u zajednici s Austrijom, a zatim u sklopu zajednice s drugim južnim Slavenima. Ali Radić nije bio za bezuvjetno sjedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom, već samo na ravnopravnoj osnovi. "Gospodo, još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!", vizionarski je upozoravao na opasnost velikosrpskog centralizma i ugrožavanja hrvatske državnosti.

Zbog takvog stava, Radić nije bio članom izaslanstva koje je išlo u Beograd. Nakon uvođenja općeg prava glasa, HPSS postaje 1920. najveća hrvatska politička stranka, a uskoro mjenja naziv u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Radić putuje po inozemstvu i upozorava na težak položaj Hrvata.

Po povratku stranka je zabranjena, a vodstvo uhićeno. Prisiljen na kompormis, Radić se odriče republikanstva iz programa svoje stranke, te ulazi u novu "vladu narodnog sporazuma" kao ministar prosvjete.

No, uskoro je ponovno u opoziciji: sa Samostalnom demokratskom strankom – strankom Srba iz Hrvatske – stvara Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK), koja sve češće istupa protiv postupaka vlade, pa Radić i HSS postaju kamen spoticanja beogradskom centralizmu.

Stoga je Puniša Račić, srpski radikal, 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini zapucao u zastupnike HSS-a. Gjuro Basariček i Pavao Radić na mjestu su smrtno stradali, a Pernar, Grandja i Stjepan Radić teško su ranjeni. Hrvati su bili ogorčeni. U izjavi se SDK obvezala da će nastaviti borbu za preustroj države, te tako osigurati ravnopravnost svih naroda.

Nakon kraćeg poboljšanja, Radićevo se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Umro je 8. kolovoza 1928. Velika pogrebna povorka dostojanstveno je ispratila Stjepana Radića, jednog od najvećih sinova hrvatskog naroda, do zagrebačkog Mirogoja.