Zahvaljujući stabilnosti inflacije i tečaja kuna je uspjela ostvariti temeljne funkcije novca - ima gotovo u potpunosti funkciju sredstva razmjene, u najvećoj je mjeri mjera vrijednosti, no i dalje ima ograničenu funkciju pohrane vrijednosti, zbog uništenog povjerenja u domaću valutu u desetljećima koja su joj prethodila, koje je i danas teško povratiti jer se građane neodgovorno plaši pozivima na devalvaciju, istaknuo je guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić na obilježavanju 20. godišnjice uvođenja kune.

Hrvatska kuna postala je službena valuta 30. svibnja 1994. godine, na tadašnji Dan državnosti. Kuna je kao službena novčana jedinica tada zamijenila hrvatski dinar, koji je kao prijelazno sredstvo plaćanja nakon osamostaljenja Hrvatske zamijenio jugoslavenski dinar.

Zamjenu hrvatskih dinara kunama ratne 1994. godine Vujčić je ocijenio kao jedan od najsloženijih projekata u povijesti HNB-a, u kojem je prikupljeno i uništeno 277,9 milijuna komada novčanica hrvatskih dinara ukupne težine 192 tone te distribuirano 621,6 milijuna komada kovanica i novčanica kune ukupne težine 1.191 tone u iznosu od 92,7 milijardi kuna.

Ipak, znatno je zahtjevnije bilo osigurati makroekonomsku stabilnost, kao nužni preduvjet za uvođenje nacionalne valute, a kako ona ne bi pratila sudbine jugoslavenskog i hrvatskog dinara kao slabih valuta. Taj je uvjet ispunjen provedbom stabilizacijskog programa 1993., nakon što je eliminirana inflacija i stabiliziran tečaj, što je kuni od početka omogućilo da kao stabilna valuta preuzme značajan dio funkcija novca, podsjetio je Vujčić.

Istaknuo je i da tečaj kune nikada nije bio fiksiran, kao kod njenih prethodnika, te se kretao u rasponu od 15,8 posto promjene vrijednosti u odnosu na njemačku marku i kasnije euro, čime je, uz ostalo, ostavljen dvostrani rizik kretanja tečaja, važan u trgovini na deviznom tržištu, a istodobno je sačuvana stabilnost i vrijednost domaće valute.

Upravo zbog te stabilnosti kuna je u većoj mjeri od prethodnika uspjela ostvariti temeljne funkcije novca, izuzev funkcije pohrane vrijednosti, koja je i dalje ograničena, odnosno tu funkciju danas primarno ima euro. Do toga je, kaže Vujčić, došlo zbog loše ekonomske i monetarne politike koja je pod parolom pomaganja državi da se lakše financira i bude konkurentnija obezvrjeđivala vrijednost nacionalne valute i povjerenja u nju.

To povjerenje i danas nije u potpunosti povraćeno, osobito zato jer se građane često neodgovorno plaši pozivima na devalvaciju, istaknuo je guverner te zaključno izrazio nadu da se 30. godišnjica uvođenja kune neće slaviti, jer će Hrvatska uvesti euro.

Predsjednik Republike Ivo Josipović tomu se pak nada za pet godina. Umjesto dana obilježavanja 25. godišnjice kune, poželio je da to bude prvi dan uvođenja eura.

Ističući da kuna ima svoju gospodarsku i fiskalnu, ali i emotivnu vrijednost kao jedan od simbola državnosti, Josipović je kazao da smo posljednjih 15-ak godina svjedoci zamjena nacionalnih valuta eurom, a da je kuna u tom razdoblju održala svoju stabilnost prema njemačkoj marci i euru.

Rekao je i kako ne želi ulaziti u raspravu o precijenjenosti kune, jer o tome pitanju i dalje nema niti jedinstvenog stava stručne javnosti, ali da ipak drži da je dobro da se u tim godinama vodila konzervativna monetarna politika, a da "eksperimente treba ostaviti za neka druga područja".

Nikica Valentić, predsjednik Vlade u vrijeme kada se kuna uvodila, kazao je da kako je cilj uvođenja kune kao nacionalne valute bilo održati stabilnost države, izbjeći uvođenje ratne ekonomije unatoč ratnim uvjetima i napraviti iskorak u borbi za stabilnu hrvatsku valutu. Pritom je istaknuo da je za provođenje tog cilja odlučna bila politička podrška, koju je taj projekt imao u tadašnjem predsjedniku Republike Franji Tuđmanu.