Prijestupna godina uvedena je reformom julijanskog kalendara koji je dotad vrijedio u nekim europskim državama i Rimu. Papa Grgur XIII. objavio je bulu Inter Gravissimas  24. veljače 1582. kojom uvodi novi kalendar. Izrađen je prema prijedlogu njemačkih i talijanskih astronoma, a nazvan je gregorijanskim kalendarom prema papi Grguru XIII.
 

Između ostalog, odlučeno je da će veljača imati dan više svake godine koja je djeljiva s četiri, ali ako je djeljiva sa 100, mora biti djeljiva i s 400. Prva godina koja je proglašena prijestupnom bila je 1584. Budući da je Zemlji potrebno 365,25  dana da obiđe Sunce, a ne možemo imati četvrtinu dana već samo cijele dane, astronomi su predložili da se svake četvrte godine doda po jedan dan nastao nakupljanjem četvrtina dana (4 x 0,25 dana = 1 dan).
 

Gregorijanski kalendar najprije su usvojile katoličke države. Do početka 18. stoljeća prihvatile su ga i protestantske zemlje. U britanskim kolonijama nametnut je do sredine 18. stoljeća. Među posljednjim državama koje su u 20. stoljeću prihvatile Gregorijanski kalendar bile su Turska i Rusija, a neke se još uvijek drže starog, Julijanskog kalendara.