Pucnjavom iz topova i mužara na dan sv. Grgura, 12. ožujka, zahvalni Požežani sjećaju se i slave svojega junaka - fra Luku Ibrišimovića Sokola. Tijekom Velikog protuturskog rata poslije opsade Beča turska vojska je u veljači 1688. zaposjela brežuljke oko tog lijepog slavonskog grada. Izbjegavajući dugotrajnu i neizvjesnu opsadu fra Luka je zaključio kako nema smisla sjediti prekriženih ruku, nego trebaju prvi napasti Turke.

Pod okriljem tmine i magle u rano jutro na dan sv. Grgura taj se fratar s četom hrabrih Požežana primaknuo brijegu Sokolovac na kojem se utaborila neprijateljska vojska. Započeo je ljuti boj u kojem su sablje sijevale na sve strane. Turci su izvukli kraći kraj. Glavom bez obzira pobjegli su iz Požege, a hrabrog je fratra car Leopold I. zbog junaštva nazvao Sokolom.

U cjelini, Slavonija je nakon 150-ogodišnje vladavine Turaka oslobođena tek tri godine poslije pa je fra Luka odmah organizirao naseljavanje opustošenih krajeva i gradnju crkvi. Kao što je u Slavoniji fra Luka podigao narod na ustanak za konačno oslobođenje od Turaka, tako je 1689., uz pomoć svećenika Marka Mesića banska i graničarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.

Slavonski vitez Luka Ibrišimović Sokol rodio se oko 1920., a početne je škole završio u samostanu u Velikoj nedaleko od Požege. Vrijedni je franjevac gradio stanove za svoju braću, podizao škole i obnavljao crkve. Naposljetku je postao generalni vikar, a časnu je dužnost obavljao sve do smrti. Njemu u čast Požežani su 1893. podigli krasan spomenik, a i danas rado recitiraju stihove koji opisuju slavnu bitku:

Sokol Luka poslušao vilu
Pa on svlači misničko odilo,
I oblači od mejdana ruvo,
Pa on ide ravnieh sokacih
I pozivlje što vojevat može“!