U okviru opere 1892. izveden je i prvi cjelovečernji balet u Zagrebu – Vila lutaka Josepha Bayera u koreografiji bečkog baletnog majstora Leopolda Gundlacha i u izvedbi plesno nadarenih članova Drame. Izgradnjom nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu godine 1895. stvoreni su bolji uvjeti za rad i razvoj baleta. U novoj zgradi izvodila su se sve složenija djela, među kojima i zahtjevna Adamova "Giselle".

Prvi hrvatski baleti izvedeni su 1898., najprije poetična priča "Jela" Bele Adamovića Čepinskog, a 14. travnja, na današnji dan, i zapaženi balet "Na Plitvička jezera" Srećka Albinija prema scenariju Stjepana Miletića. Balet je slavio ljepotu Plitvičkih jezera, koja se u prvom dijelu predstavljaju kao neko još zakopano narodno blago, a u drugome u čast "visokoga gosta" proročanski najavljuju mjesto ugodnog ljetovanja, što se ostvaruje u naše vrijeme. Kroničari bilježe kako je kazališni slikar Emanuel Trnka veoma vješto načinio posve vjerne dekoracije Plitvičkih jezera. U skladbi se Albini koristio hrvatskom melodikom. Poslije će se u domovini i Europi proslaviti operom "Maričon", operetom "Barun Trenk" i drugim djelima te kao vješt dirigent i pokretač hrvatskoga kazališnog života.
Razvoj baleta u Zagrebu potaknuo je kazališta Splita, Rijeke i Osijeka da osnuju baletne ansamble. Po uzoru na svjetska kretanja, 1930-ih scenama je počeo harati i moderni ples kao protuteža klasičnom baletu. U Zagrebu su osnovane privatne škole modernog plesa, ritmike i stepa  koje su se vrlo brzo raširile po cijeloj Hrvatskoj i danas su jednako zarazne i moderne.