Školovala se u najboljim bečkim i pariškim baletnim školama. S dvanaest godina izvodila je vlastite plesne programe. Punoljetnost je dočekala kao primabalerina zagrebačkog HNK.

Prelijepa i karizmatična, Slavenska je bila ljubimica publike i nadahnuće kritike. Svjetsku slavu  stekla je 1936., kada je na plesnoj olimpijadi u Berlinu osvojila zlatnu medalju. „Ona vlada svime što pripada kazalištu iluzija, uz veliki talent te rijetko i zapanjujuće znanje“ – hvalili su je. Iznimna i puna novih ideja došla je u sukob s vodstvom HNK. Kad je trebala za vrijeme svjetske izložbe u Parizu nastupati na službenoj jugoslavenskoj priredbi, iz beogradskog ministarstva stigao je telegram zabrane s obrazloženjem da je premlada. Mia Slavenska pokupila je svoje kofere i napustila zemlju. Žarila je i palila po najpoznatijim svjetskim pozornicama: Parizu, Londonu, Monte Carlu. Kada je počeo Drugi svjetski rat, poput mnogih umjetnika i ona se otisnula u Ameriku. Bila je i filmska zvijezda, dobila je mnoge nagrade za svoj rad, a kad je izula baletne papučice, posvetila se pedagoškom radu.

„Najviše bole sjećanja na život  koji je prošao, a bio je raznolik, profesionalno uspješan i dao mi je osim patnje i puno radosti, priznanja i ljubavi“ potkraj kraj života izjavila je o sebi. Jedna od najvećih baletnih umjetnica 20. stoljeća Mia Čorak Slavenska umrla  je 5. listopada 2002. u Los Angelesu.

Posljednja želja slavne balerine bila je da bude pokopana u Zagrebu. Ta joj je želja naposljetku i ispunjena.