Sveti Blaž živio je za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Rođen je u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, a danas je to grad Sivas u središnjoj Turskoj. Blaž je izabran za biskupa nakon smrti njegova prethodnika, a prema predaji je bio liječnik.

Jednom prilikom, došla mu je žalosna majka sa sinom u naručju, kojem je u grlu zapela riblja kost te se se dijete počelo gušiti. Biskup je pružio ruke i počeo moliti nad djetetom. Nakon samo nekoliko minuta, dijete se smirilo i bilo je spašeno.

Kako bi izbjegao progonstvo, Blaž se povukao u šumsku pećinu. Tamo su ga, privučeni glasom o njegovoj svetosti, potajno posjećivali mnogi vjernici. Tješio je ljude u nevolji, pomagao bolesnima i mnoge izliječio Božjom milošću.

Nakon što su ga u šumi u potrazi za divljači otkrili lovci, odveli su ga i predali vlastima. Utamničen je i osuđen na mučeničku smrt.

Povijest Dubrovačke Republike najuže je vezana s imenom Svetoga Blaža (Vlaha). Sveti  Blaž zaštitio je Dubrovnik od napada Mlečana, a Dubrovčani su mu zahvaljivali što je spasio njihovu  slobodu i samostalnost. Njegove relikvije su prema predaji donesene u Dubrovnik 972. godine.
Pozlaćeni kip  Svetoga Vlaha iz 15. stoljeća, čuva se u istoimenoj crkvi. Na blagdan ovog sveca,  zaštitnika bolesti grla, uobičajeno je GRLIČANJE. Po njegovom zagovoru, vjernike se u crkvama blagoslivlja dvjema blagoslovljenim svijećama postavljenim oko vrata u obliku slova V.
Sveti Blaž također je zaštitnik životinja i veterinara.