Uzbekistanka Tamara Chikunova ima posebnu životnu zadaću: pričati njenu tragičnu priču kako bi se izborila za poštivanje ljudskog dostojanstva u zatvorima.

A priča je započela ravne 2000. godine kad je njen sin jedinac, tada 28. godišnji Dmitry Chikunov pogubljen po smrtnoj kazni koja mu je dosuđena.

- Živili smo u Tashkentu sve do 17. travnja 1999. godine, kada su tri odrasla muškarca u civilu uhitila mog sina. Bila sam tamo prisutna – prepričava Tamara koja je odmah znala da nešto 'ne štima'.

- Rekli su mi da je to samo formalnost, ali od toga dana Dmitry nikad nije izašao iz zatvora. Kasnije su i mene uhitili te me ispitivali dvanaest sati. Tukli su me jer sam pitala gdje mi je sin.

Dmitryja je vidjela šest mjeseci kasnije. Bio je to prizor kojeg nije ni zamišljala – njen sin je od pretučenosti i iznemoglosti bio gotovo neprepoznatljiv. Pričao joj je kako su ga mučili jer je odbijao priznati navodno dvostruko ubojstvo.

- Doveli su ga na mjesto zločina, bacili ga na koljena, zavezali ruke i stavili pištolj na glavu. Rekli su mu da će ga upucati ako ne prizna. Dmitry je odbio, a onda su mu pustili snimku mog mučenja. Popustio je, prihvatio je smrtnu kaznu da me spasi – kaže Tamara.

U srpnju 2000. godine upucan je u zatvoru u Tashkentu. Nekoliko dana kasnije Tamara je dobila pismo u kojem njen sin izražava posljednju želju:

- Draga majko, oprosti ako se zbog vjere ponovo ne sretnemo. Zapamti da nisam kriv, nisam ubio nikoga. Radije ću umrijeti negoli dozvoliti da ti netko naudi. Volim te i ti si jedina koju sam volio u svom životu. Molim te, nemoj me zaboraviti.

Od toga dana Tamara je proživljavala nesanice pune dvije godine. Znala je da nešto mora učiniti pa je odlučila ići po državama diljem svijeta koji još uvijek provode smrtnu kaznu i neumorno radi na ukidanju iste.

Osnovala je udruženje „Majki protiv smrtne kazne i mučenja” i par godina kasnije uspjela postići prve veće plodove. Naime, od 1. siječnja 2008. godine u njenom Uzbekistanu prestao je vrijediti zakon o smrtnoj kazni. Stotinama osuđenika tako je spašen život.

- Jedan od spašenih bio je Evgeny Gugnin. Krstio se za vrijeme dok je čekao izvršenje smrtne kazne te je rekao da će postati svećenik ako uspije izaći. Pomilovan je 2011. godine i sada je bogoslov u Tashkentu.

Pet godina nakon što je njen sin Dmitry pogubljen, sud je otvorio slučaj i ukazao na njegovu nevinost.

- Zatvorska vrata činila su se tako široka kad je ulazio, ali tako uska kad je želio izaći – kazala je hrabra Tamara koja nastavlja spašavati druge u ime svoga sina.