Tema je trebala biti “glorifikacija ilirskog preporoda kao nastavka dubrovačke prosvjete”. Bukovac je proučio Gundulićeva Osmana i dugo radio na skicama. Iz Pariza piše u Zagreb: "Ufam da me nećete odveć strogo suditi, jer kad bi slika po prirodi bila izrađena, bit će sve bolje, i crt i kolur.» Naručitelji su, dakako, bili zadovoljni pa je gledalište HNK dobilo jedan od svojih najljepših uresa.

Danas je Bukovčeva slika poznata pod imenom Hrvatski narodni preporod. Zagrebački HNK, osim ovog, svakako najpoznatijeg, ima još osam svečanih zastora koje su načinili velikani hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Stariji od Bukovčeva je onaj Vjekoslava Karasa «Djed, unuk i vila» prenesen iz starog Gornjogradskog kazališta. Sjajan je i Hegedušićev zastor s motivom seljačke bune, a i onaj nadahnut poemom Vladimira Nazora.

Od osamostaljenja Hrvatske zagrebački HNK je dobio tri zastora: «Četiri godišnja doba» Ivana Lackovića Croate, «Đavla u selu» Ivana Lovrenčića i «Harmicu» – nostalgični prikaz starog zagrebačkog trga Vasilija Jordana.

Danas se umjesto Bukovčeva originala koji je na restauraciji, spušta i diže njegova vjerna kopija koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot!