20. srpnja 1782. SAD je izabrao bjeloglavog orla za nacionalni simbol. Bjeloglavi orao izabran je zbog veličanstvene ljepote, velike snage i dugog života.

Prije toga orao je imao dugu povijest bogate simbolike, posebice u kršćanstvu. Srednjovjekovni redovnici u ovoj su plemenitoj ptici uvidjeli mnoštvo duhovnih elemenata.

Prvenstveno se vjerovala da orao ima izvrstan vid i da može gledati u Sunce bez da mu zasmeta. Orlovi, navodno, svoju mladunčad približavaju Suncu kako bi provjerili mogu li i oni gledati u Sunce bez poteškoća. Takvo ponašanje orlova povezivano je sa sposobnošću svetaca da ugledaju istinskog Sina i razumiju njegove riječi u Evanđelju.

Nadalje, orlova sposobnost da se vine u visine predstavljala je kršćanina koji teži savršenstvu, približavajući se Bogu.

Također, jedno od starih vjerovanja bilo je da orao, u namjeri da sačuva svoju mladenačku snagu, leti vrlo blizu Suncu kako bi spalio svoje staro perje. Potom bi zaronio u vodu tri puta kako bi vratio perje. Čak i Psalam 103 govori o tome: „Mladost se tvoja obnavlja kao u orla.“ Ovo vjerovanje lako se povezuje s krštenjem i uskrsnućem i objašnjava zašto je orao čest motiv na krstionicama.

Orao se pojavljuje i u Knjizi Izlaska kao prikaz Boga: „Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.“ Blažena Djevica Marija u Otkrivenju je spašena od zmaja orlovim krilima.

Sveti Ivan Krstitelj često se prikazuje s orlom simbolizirajući tako doseg duhovnih istina u Ivanovom evanđelju.

Orao ima bogatu povijest u kršćanstvu i može se pronaći u mnogobrojnim crkvama i kršćanskoj umjetnosti tijekom stoljeća.