Zašto su mnoga kršćanska svetišta napravljena u špiljama?

Čudom u Lourdesu čovjekova potraga za Bogom 'vratila' se u špilje, koje još uvijek iz nejasnog razloga govori o Bogu.
Autor: aleteia.org/Darko Rapić Photo: aleteia.org petak, 05. srpnja 2019. u 15:19

Sveta Bernardica doživjela je ukazanje Djevice Marije u Lourdskoj špilji 1858. godine. Iz nje je potekla voda i od tada su se dogodila mnoga čuda. Hodočasnici će nedugo nakon ukazanja izgraditi crkvu pokraj špilje i privući ljude iz cijeloga svijeta.

Popularnost špilja, ili kako talijani popularno zovu 'grotto', od tada raste. Diljem svijeta nastaju brojna svetišta po uzoru na Lourdes. U SAD-u postoje svetišta Notre Dame, West Bend i Emmitsburg. U Hrvatskoj je najpoznatije takvo svetište u Vepricu, kojeg je biskup Juraj Carić izgradio 1909. godine pod dojmom onoga što je doživio u Lourdesu.

Svetište u Lourdesu godišnje privuče nekoliko milijuna posjetitelja koji se, između ostaloga, dive izgledu svetišta u 'običnoj' špilji. Osjećaj divljenja kao da proizlazi iz samog ambijenta, kao da u špiljama postoji nešto što budi osjećaj za nadnaravno.

Mnogi će se u tom kontekstu prisjetiti biblijskog teksta o proroku Iliji, koji je Božju prisutnost otkrio u laganom povjetarcu dok je boravio u špilji (1 Kr 19,12-13). Mnogi pustinjaci su se sakrivali u pećinama u potrazi za Bogom.

Zanimljivo je kako su stari Grci i Rimljani štovali bogove u špiljama, jer su smatrali da one imaju jedinstvenu povezanost s božanskim. Dolaskom kršćanstva većina poganskih hramova sagrađenih u špiljama pretvorene su u crkve.

Čudom u Lourdesu čovjekova potraga za Bogom 'vratila' se u špilje, koje još uvijek iz nejasnog razloga govori o Bogu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.