Antun Tomislav Šaban: "Golgota" u glazbi i filmu

"Odabrao sam 'Golgotu' velikog S.S.Kranjčevića jer me dojmila svojom snagom i logikom, nekom neobičnom lakoćom kojom teče taj teški tekst. Kao skladatelj smatram da moj posao ne završava onim dvjema crtama na kraju partiture, već stvaranjem snimke dostupne javnosti iza koje stojim kao i iza svake napisane note. Ovog puta otišao sam i korak dalje izradivši glazbeni film s kojim će Kranjčevićevo pjesništvo i moja glazba dobiti i vizualni format prilagođen najširoj publici."
Autor: Ana Dagelić/Laudato Photo: www.zamp.hr subota, 12. travnja 2014. u 16:25

Glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, nagrađivan je skladatelj klasične glazbe, a skladanjem se bavi već 25 godina. Okušao se u brojnim zanimljivim projektima. Jedan od njih posebno je poznat jazz publici, koja Antuna Tomislava Šabana poznaje i kao dugogodišnjeg umjetničkog voditelja jazz koncerata u "Lisinskom".

Njegov najnoviji projekt plijeni posebnu pozornost publike zainteresirane za klasičnu glazbu duhovnoga nadahnuća. Početkom travnja ove godine u izdanju Aquarius recordsa i Fonarta predstavljen je nosač zvuka pod nazivom "Golgota", na kojemu je zabilježen skladateljev novi projekt. Antun Tomislav Šaban uglazbio je stihove Silvija Strahimira Kranjčevića, uglazbljene stihove su pod vodstvom dirigenta Jurice Petra Petrača izveli pjevači Oratorijskog zbora crkve sv. Marka evanđelista Zagreb "Cantores sancti Marci", a orgulje je svirao istaknuti hrvatski orguljaš Pavao Mašić. Cijelo ovo vrijedno glazbeno izdanje prati još jedna zanimljiva umjetnička forma: glazbeni film redatelja Tomislava Povića sniman u zagrebačkoj crkvi sv. Marka evanđelista. O projektu "Golgota" razgovarali smo s autorom, Antunom Tomislavom Šabanom.

U čemu je posebnost Vašega novog nosača zvuka «Golgota» i zbog čega ste odlučili uglazbiti upravo stihove "Golgote" Silvija Strahimira Kranjčevića?

"Golgotu" sam napisao 2012. godine. Inicijator tog projekta bio je gospodin Jozo Čikeš, umjetnički ravnatelj svečanosti Pasionske baštine, u okviru kojih je i praizvedena iste godine. Nakon toga izvođači su "Golgotu" izvodili nekoliko puta, čak su je i ponovili na Pasionskoj baštini 2013. godine, što inače nije običaj, ali se i gopodinu Čikešu i izvođačima skladba zaista dopala. Prvo je nastala audio snimka, koju smo snimili u crkvi sv. Marka neposredno nakon nastupa prošle godine.
U izboru stihova koje ću uglazbiti konzultirao sam se sa gospodinom Čikešom, koji mi je sam sugerirao nekoliko tekstova. Neki su bili na književnom jeziku, a neki dijalektalni. Pregledao sam tekstove i došao do "Golgote" Silvija Strahimira Kranjčevića, koja je na mene ostavila snažan dojam jer je neobično da takav tmurni i teški tekst ima takvu ritmiku i lakoću, kao da ima neku skrivenu glazbu u sebi. S obzirom da je tekst Kranjčevićeve "Golgote" star više od stotinu godina, nisam bio siguran je li ga već neki drugi skladatelj uglazbio, ali ispalo je da sam ipak prvi. Tekst je čekao više od sto godina na uglazbljivanje, a možemo samo pretpostavljati je li Kranjčević ikad pomislio da će netko uglazbiti "Golgotu" i bi li bio zadovoljan s djelom. Ja sam iznimno zadovoljan kvalitetom djela, a vidim da se i izvođačima sviđa jer skladbu izvode s punim srcem i uvjerenjem, što mi je kao skladatelju jako važno. Djelo se ne izvodi stalno jer je liturgijski povezano s korizmom, a s obzirom da je sastavljeno od sedam kratkih stavaka, i zbor i solisti slobodni su ih izvoditi u koncertnim programima i prigodnim nastupima. 

Kroz koje ste faze Vi kao skladatelj prolazili u radu, koliko je zahtjevan i težak za Vas bio ovaj zadatak?

Prisiljen sam skladati u slobodno vrijeme, pa svaki proces skladanja kod mene traje dulje nego kod kolega koji se isključivo time bave. Tempo nastanka ovog djela bio je s obzirom na sve to dosta brz i zadovoljavajuć. Zanimljivo je da sam u svom opusu relativno malo pisao vokalnu glazbu, odnosno uglazbljivao tekstove. Tek 2010. godine napravio sam svoj prvi ciklus djela za vokalistu i instrumentalni ansambl. To je bio moj ciklus "Za jednom kapi čistoga života" i tom prilikom sam uglazbio deset pjesama hrvatskih istaknutih pjesnika za pop pjevače i jazz orkestar. Bila je to dosta originalna i zanimljiva kombinacija, a za mene i nepoznato područje jer nisam nikad do tada surađivao s pjevačima zabavne glazbe. U projektu su sudjelovali po mom mišljenju neki od najboljih interpreta zabavne glazbe u Hrvatskoj: Radojka Šverko, Tony Cetinski, Massimo, Gibonni, Vana, Arsen Dedić i Damir Urban. U tom prvom pokušaju uglazbljivanja pisane riječi osjetio sam veliko zadovoljstvo. Međutim, moj prvi projekt je bio nešto sasvim drukčije od "Golgote", djela za zbor i orgulje drukčijeg glazbenog izraza, potpuno drukčijega, velikoga epskoga teksta vezanoga uz Kristovu muku. S obzirom na reakcije publike, izvođača i kritike na "Golgotu", kao i na "Za jednom kapi čistoga života",  nimalo ne dvojim da ću i dalje pisati skladbe na literarne predloške, imam želju raditi i dalje u tom smjeru, pa svakako treba očekivati i nove skladbe. 

Uz nosač zvuka snimljen je i glazbeni film koji prati skladbu. Forma glazbenog filma rijetkost je na našoj glazbenoj sceni. Je li to bilo novo iskustvo za Vas?

Forma glazbenog videa uobičajena je u zabavnoj glazbi, što je neusporedivo lakše izvedivo nego napraviti video za skladbu kao što je "Golgota". Prosječna pop pjesma traje tri ili četiri minute, "Golgota" traje dvadeset i tri minute, pa se radi o opsežnijem poslu i puno većoj investiciji. Isto tako, plasman tog videa je teži jer je svakoj televiziji lakše emitirati kraći video. Razlog zašto ozbiljna glazba nema takvih filmskih brojeva leži u istim razlozima: nije lako financirati takav projekt, a nije ga lako niti plasirati. Zbog toga su rijetki umjetnici profilirani baš na tom području. Televizija radi na sličnim projektima, ali to su uglavnom snimke live koncerata, a ne ovo što smo mi napravili.
Napravili smo najbolje što smo mogli. Postojala je glazbena matrica koja je bila savršeno snimljena u crkvi, a tek kad je to bilo gotovo snimali smo sliku.
Redatelj glazbenoga filma za "Golgotu" je Tomislav Pović, koji ima dosta iskustva u spotovima komercijalne glazbe. Važno je naći kreativan tim autora, izvođača i video umjetnika i onda može doći do zanimljivih, kvalitetnih uradaka, što se na ovom projektu i dogodilo. S moje strane bio je to pothvat na slijepo, nisam znao što da očekujem, a redatelj filma također nikad nije radio nešto slično. Pri snimanju filma koncentrirali smo se na zbor, na lijepi interijer crkve sv. Marka, a snimljen je i orguljaš, što je posebno zanimljivo jer su orguljaši obično skriveni na koru crkve, pa se rijetko može vidjeti kako orguljaš svira svoj zanimljiv instrument. Puno ljudi je nakon filma komentiralo upravo orgulje i orguljaša u akciji: Pavla Mašića jer nikad nisu vidjeli da orguljaš svira i rukama i nogama, da oko sebe ima puno različitih detalje među kojima se snalazi, pa je to dalo i dodatnu dinamiku filmu.
S obzirom na realnost u "glazbenoj industriji" i stanju u diskografiji izvođači i autori su prepušteni sami sebi. Diskografi nisu u dobroj poslovnoj poziciji, a ako mogu u nešto uložiti, prije će uložiti u nešto komercijalno što je lakše prodati, iako su i na tom polju ulaganja sve manja. Kao autor sam ujedno i vlasnik audio i video snimke jer sam u njih uložio samostalno, pa je to možda i zanimljiv poslovni model koji bi drugim izvođačima i autorima mogao poslužiti. Neki možda ulažu u nekretnine ili nešto drugo, a ja kao umjetnik ulažem u sebe, jer ako ja to ne radim, tko bi drugi trebao? Hoće li se ta investicija vratiti, rano je pretpostavljati.  

Nosač zvuka "Golgota" važan je doprinos hrvatskoj glazbi duhovnoga nadahnuća. Dobiva li taj doprinos glazbenim filmom dodatno na važnosti? 

Televizija je još uvijek najjači medij, a video je sredstvo promoviranja i kvalitetne glazbe, a u ovom slučaju i Kranjčevićeve poezije. Svjesni smo realnosti, pjesnici su u još lošijoj poziciji nego skladatelji. Pjesništvo je teško komunicirati prema većem broju ljudi. S ovakvim videom samo umjetničko djelo i poezija dižu se na višu razinu i dobiva puno veći potencijal, daleko veći doseg i širu recepciju.
Za sada sam zadovoljan reakcijama, a nadam se i daljnjoj dobroj recepciji ovog djela. Video će biti emitiran na HRT-u na Veliki petak, a može se pogledati na youtube kanalu Aquarius recordsa. 

Što mislite u kakvom je stanju danas duhovna glazba u Hrvatskoj? Razvija li se, ima li novih ozbiljnih projekata?

Možda nisam optimalno informiran o tome, ali ono što znam je da je ta scena podijeljena između glazbe koja ima ambiciju za određenom umjetničkom vrijednosti i s druge strane glazbe koja se gotovo u cijelosti oslanja na pop glazbu, vrlo jednostavnu, čija duhovnost uglavnom proizlazi iz teksta. U pravilu, općenito je lako slušljiva pop glazba više raširena od glazbe klasičnoga tipa, za koju je potreban određeni kulturološki dekoder kako bi ona bila prihvaćena i razumljiva. Ja po svom habitusu pripadam u prvu skupinu, a bilo koja glazba koju napišem želi imati umjetničke pretenzije, za to sam školovan i nemam razloga raditi nešto drugo. Na području duhovne glazbe treba biti oprezan, ne bi trebalo ići u banalnosti. Svaka vrsta glazbe ima svoju recepciju i slušateljstvo, ali ona koja teži za ostvarivanjem kvalitete trebala bi ujedno imati i veću potporu. Trebalo bi stimulirati pisanje složenije, pretencioznije glazbe koja se naslanja na našu stoljetnu tradiciju skladatelja fantastičnih duhovnih, crkvenih glazbenih djela za zborove ili vokalno – instrumentralne sastave. Važno je da se ta tradicija nastavlja i danas. 

 
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.